Nagrađivani dirigent, pijanist i pedagog, počasni građanin Križevaca maestro Vladimir Kranjčević preminuo je 9. veljače 2020. godine u 84. godini života.
Vladimir Kranjčević rođen je 21. studenoga 1936. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji u klasi profesora Ladislava Šabana te nastavio studij dirigiranja kod profesora Slavka Zlatića u Zagrebu i Igora Markeviča u Monte Carlu, a magistrirao 1980. u klasi Vojislava Ilića u Beogradu.
Prve satove klavira sluša u Križevcima kod prof. Štefanije Heruc dok je dvije godine s majkom i sestrom živio u Križevcima kod majčinih roditelja zbog ratnog stanja u Zagrebu. Svoj dirigentski put započeo je još kao dječak također u Križevcima, dolazeći kasnije na ljetne praznike baki i djedu ravnajući tako crkvenim mješovitim i djevojačkim zborom.
Mnogi profesori križevačke Glazbene škole njegovi su studenti, pa je tako o 70. obljetnici postojanja škole 2015. godine dirigirao velebnu Carminu buranu Carla Orffa u Sportskoj dvorani u Križevcima, ravnajući bivšim i sadašnjim učenicima i nastavnicima škole.
Počasni je član Katedralnog zbora grkokatoličke katedrale jer je o 5. obljetnici zbora također ravnao križevačkim pjevačima izvodeći remek djela poput Händela i Rahmanjinova.
Utemeljitelj je i umjetnički voditelj Varaždinskih baroknih večeri, a od 1994. do 2006. i ravnatelj tog značajnog festivala barokne glazbe, na kojemu su nastupali mnogi najvažniji hrvatski i svjetski glazbenici, pjevači i orkestri.
Bio je ravnatelj Glazbene škole Vatroslav Lisinski i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je neprekidno predavao od 1978. do 2007, od 2000. kao redoviti profesor u trajnom zvanju.
Od 1994. do 2002. bio je ravnatelj Opere HNK-a Zagreb, gdje je pripremao i ravnao mnogim izvedba repertoarnih opera, kao i koncertima solista Opere HNK. Za vrijeme njegova mandata praizvedena su djela “Preobražaj” Stanka Horvata, “Mlada žena” Krešimira Šipuša, “Govori mi o Augusti” Zorana Juranića i “Seoski svatovi” Jurja Stahuljaka.
Kao pijanist i dirigent, samostalno ili s različitim ansamblima gostovao je, među ostalim, u Austriji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Kini, Kubi, Makedoniji, Njemačkoj, Sloveniji, Sjevernoj Koreji, Rusiji, Srbiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji. Snimio je više od pet tisuća minuta studijskih snimaka za radio i televiziju, dvadesetak gramofonskih ploča, 20 kompaktnih diskova, uglavnom hrvatske glazbe, ali i djela svjetske glazbene literature.
Ravnao je mnogobrojnim izvedbama skladbi hrvatskih autora te djelima svjetske operne i oratorijske glazbe kao i praizvedbama djela suvremenih skladatelja, među kojima su Petar Bergamo, Bruno Bjelinski, Željko Brkanović, Dubravko Detoni, Jakov Gotovac, Stanko Horvat, Ivo Josipović, Davorin Kempf, Anđelko Klobučar, Božidar Kunc, Marko Ruždjak, Adalbert Marković, Ruben Radica, Boris Papandopulo, Lovro Županović, Frano Parać, Marko Ruždjak i mnogi drugi.
Za svoje umjetničko stvaralaštvo dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja, među ostalim Nagradu Milka Trnina 1977., Nagradu Josip Štolcer Slavenski 1978., Nagradu Grada Varaždina 1983., 1986., 1995., Nagradu Ivan Lukačić, Nagradu Jurica Murai, godišnju nagradu Vladimir Nazor 1996., Nagradu Vatroslav Lisinski HDS-a 2001., Vjesnikovu nagradu Kantor 2006., diskografsku nagradu Porin za najbolju izvedbu vokalno-instrumentalnog djela 1996. i 2003., Nagradu za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga 2008., te Nagradu Grada Zagreba 2012.
Odlikovan je odličjima Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1995., Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića 1997. te Redom hrvatskoga pletera 1998. Počasni je građanin Križevaca i dobitnik Zlatne medalje Varaždinske biskupije.
prigorski.hr/Hina