Udaljeno svega nekoliko kilometara od Đurđevca, smješteno u zelenilu bilogorskih obronaka i miru šumaraka, nalazi se prigradsko naselje Sveta Ana koje svake godine postaje sve poznatije turističko odredište. Naselje je to bogate povijesti čemu svjedoče i ostaci nekadašnjeg kaštela koji se još uvijek istražuju.
U središtu je crkvica svete Ane, sagrađena na temeljima stare kapele iz 1710. godine. Kroz mjesto protječe i potok Svetojančan na kojemu je smještena i prava vodenica. Zahvaljujući naporima stanovnika, vodenica je obnovljena pred desetak godina, obogativši turističku ponudu.
Stanovnici su se nekada bavili poljoprivredom, no danas, gotovo iz svake kuće barem je jedan ukućanin zaposlen u nekom poduzeću, a poljoprivredom se bave onako, usput. Unatrag desetak godina sve se više okreću i razvoju turizma u selu. Zahvaljujući izuzetno povoljnom položaju, a i bogatoj ponudi sadržaja, turisti rado navraćaju. Pri samom ulasku u selo, pješčane dine pokazuju da su u blizini i Đurđevački peski, a u ljetnim mjesecima posebnu draž daju i stare kućice u cvijeću.
Mi smo u Svetu Anu stigli ovih dana, kada je snijeg zabijelio okolne brežuljke, a veliko skijalište i sanjkalište ponad sela čekalo je djecu i rekreativce.
– Stanovnici našeg mjesta sve više računaju na razvoj ovdašnjeg turizma, rekao nam je Veljko Miletić, predsjednik Mjesnog odbora te ujedno i jedini stočar u selu. Zajedno s majkom i suprugom Danijelom hrani desetak tovljenika, no s ostalim mještanima mnogo radi i na turističkoj ponudi.
Stočarsku tradiciju ne namjerava nastaviti ni njihova najstarija kći Natalija koja je trenutno na osposobljavanju u TZ-u Grada Đurđevca, a mlađa Natalija studira menadžment turizma i sporta i već je predsjednica Udruge Svetojanki. Kako nam je rekao V. Miletić, najmlađi sin pohađa gimnaziju i ne vjeruje da će se baviti poljoprivredom.
– Mjesto je malo, ima nas tek stotinjak, no 1900. godine prošlog stoljeća u Svetoj Ani je u 72 kuće živjelo 356 stanovnika. Raduje da na tako mali broj stanovnika ipak danas imamo osam osnovnoškolaca i šestero polaznika srednje škole. DVD Sveta Ana i Udrugu žena „Svetojanke“ nositelji su svih društvenih aktivnosti i zajedno organiziramo nekoliko već tradicionalnih turističkih manifestacija.
Uz Dan svete Ane održava se Dan zlevanke na kojem žene peku zlevanku od finog kukuruznog brašna koje se melje u našoj vodenici na potoku Svetojančan. Na Cvjetnicu se održava manifestacija Križni put, a ove godine krenulo se i u organiziranje Kolinje festa – manifestacije posvećene kolinju – objašnjava nam V. Miletić.
Složni mještani zajedno se brinu o uređenju naselja. Grad Đurđevac uložio je i u obnovu društvenog doma, a mjesno groblje dobilo je i novu mrtvačnicu. Grad osigurava i sadnice cvijeća, a članice Svetojanki brinu se o njegovoj sadnji pa tijekom ljeta mjesto nudi bajkovite prizore cvijeća i zelenila. Kroz selo prolazi i biciklistička ruta, ponad sela uz skijalište i sanjkalište nalazi se i vidikovac gdje bi na mjestu starog uskoro trebao niknuti novi.
Na potoku pažnju plijene i brojni mostići koji bi prema planu trebali dobiti i novo, drveno ruho. I dok se u ljetnim mjesecima s brežuljaka nad selom spuštaju paraglajderi, priređuju natjecanja u odbojci na pijesku ili na visećoj kuglani, zimi se o skijašima i sanjkašima brinu članice Udruge žena, nudeći im okrjepu uz topli čaj i kuhano vino, i naravno – toplu zlevanku!
– Nema nas mnogo, no kad zatreba, mi smo uvijek tu i složno potegnemo – rekla nam je mlada Martina Račan, zamjenica predsjednika MO-a i dopredsjednica Udruge „Svetojanke“te dodaje kako je samo na zadnjoj manifestaciji njih nekoliko ispeklo četrdesetak protvana zlevanke, a uz to se još štošta moralo raditi.
– Jedan od prioriteta rada Udruge je i prezentacija i registriranje Svetojanske zlevanke kao kulturnog nematerijalnog dobra, što je sada, uz pomoć Turističke zajednice Grada Đurđevca i LAG-a Podravina u fazi realizacije, ističe Martina.
Grad i dalje ulaže u razvoj mjesta, pa je u planu i otvaranje adrenalinskog parka, vinske ceste Mičetinac – Sveta Ana, i još mnogo toga, a sve kako bi putnik namjernik svega nekoliko kilometara od grada našao svoj mir i sačuvao se od stresa.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja