Možda ćemo za nekoliko godina u naslovu dopisati i do Real Madrida ili Juventusa! Očito je sve moguće kod 13-godišnjeg nogometnog čuda iz križevačkog sela Kloštra Vojakovačkog – Adriana Jagušića.
Ako kod kuće imate talentiranog malog nogometaša, obavezno pročitajte ovaj razgovor kojeg smo snimili s Adrianovom mamom Dubravkom Jagušić. Mamom koja je ostavila svoj posao kako bi svog sina svakog tjedna po nekoliko puta vozila u Zagreb na treninge. Sve se može kad se hoće, i ništa ne bi trebalo biti teško. Pogotovo, kad te vodi ljubav prema vlastitom djetetu koje niže nogometne uspjehe.
Dubravka, recite nam, kako izgleda Adrianov tjedan?
Adraino trenutno trenira za zagrebački Dinamo. Pet puta tjedno ima trening i jednom tjedno ima utakmicu. Kad počne škola i sezona, onda ima 4 puta trening i subotom utakmice.
Ono što treba napomenuti je da Adriano ne živi u Zgarebu. Vi svaki put na trening iz Križevaca putujete za Zagreb?
E, da, svaki dan putujemo sat vremena do Zagreba i iz Zagreba. Kad krene škola, poslije nje putujemo u Zagreb na trening, nekad se zna dogoditi da u dva dana Adriano nije doma ni sat vremena. Trening je dakle poslije škole ili prije škole.
Što kaže Adriano? Je li mu tesko uz sve te obveze?
Ne, nikad! Ni kad trenira na 40 stupnjeva, ni kad trenira na -10. Ne žali se. Nikad mi nije rekao, e sad ti ja ne mogu, meni je to teško. Evo već 4 godine tako putujemo u Zagreb i još mi se do sad nije nikad žalio da ne može.
Je li mami teško, mama naime vozi Adriana?
E,da, mama zbog Adrianovih treninga ne ide na posao, teško je uskladiti Adrianove treninge i svakodnevni posao. Zapravo nemoguće. Jednostavno ne mogu svom poslodavcu reći: e, sad ću raditi jedan dan ujutro, pa drugi popodne, pa jedan neću moći uopće. Jednostavno smo odlučili da ja raditi neću i da ću se u potpunosti posvetiti Adrianu i njegovim obvezama.
Kako je izgledao Adrianov put do zagrebačkog Dinama?
Adriano je trenirao za Nogometni klub Slaven Belupo i slučajno ga je jedan križevački trener posudio da zaigra za njih na jednom zagrebačkom turniru, gdje je igrao i NK Dinamo. Oni su njega tamo primijetili, pozvali nas na razgovor, i eto od onda igra za Dinamo. No, moram napomenuti da osim Dinama, Adriano igra i za Zagrebački nogometni savez. Dakle igra na dvije strane.
Kad si u juniorima, potpisuje li se neki ugovor? Kako to izgleda?
Do 12 godina ne potpisujete ništa. Nakon 12-te dobivate stipendijski ugovor. Za sad je malo lakše što se tiče putovanja, do sad smo 3 i pol godine to sve sami financirali.
Fali li Adrianu uz sve obveze djetinjstvo i igra s prijateljima?
Mislim da ne. Zaista stigne na sve. Na igru sa svojim prijateljima, nekad uči u autu kad idemo na trening. Koliko god izgleda da nema vremena,vjerujte mi stigne se sve. Nikad mi nije rekao da na nešto ne bi išao. Nije lagano, meni je nekad već dosta dok ga čekam na treningu. No, na njemu nikad nisam primijetila da mu je teško.
Ipak on nakon treninga, putovanja iz Zagreba, još mora i u školu. Kad Adriano krene u srednju školu u Zagreb, bit će sve lakše. Sigurno će biti smješten u kući s mladim nogometašima, neće morati biti u domu. Škola, trening, kuća, sve će mu biti u krugu jednog kilometra. Do srednje škole ima još dvije godine, izdržat ćemo.
Tko je Adrianu nogometni uzor?
Ha, ha, pa zna se! Mislim da se to ne mora ni pitati! Pa Ronaldo! Adriano je isto napadač kao i on. Kad se samo sjetim dok je bio mali, lopta je letjela po cijeloj kući. Tata ga je vodio po utakmicama. Nije ni moglo biti da ne postane nogometaš. Kad je igrao za Slaven Belupo, igrao je sa starijim godištem. Mislim da to sve govori. Skoro se sa svakog turnira vrati s nekom ngaradom. Ili najbolji strijelac, ili najbolji igrač. Svakako dobar vjetar u leđa za Adriana. Sigurna sam da će uspjeti!
Uz ovakve roditelje poput vas, sigurno hoće! Što bi poručili svim roditeljima koji kod kuće imaju talentiranu djecu?
Podržite njihove snove, neka vam oni budu na prvom mjestu. Da mi je netko rekao da će nas pozvati jedan veliki Dinamo, ja bi tad rekla da je to nemoguće. Vjerujte u svoju djecu i napravite sve što možete (ako možete ), da podržite svoje dijete. Nemojte se dovesti u sutuaciju da jednog dana zažalite što niste probali. Ovdje je potrebno puno odricanja, nije lagano, ali sreća vašeg djeteta nema cijene.
Slažemo se. Hvala Adrianovoj mami što nas je malo više upoznala sa životom jednog mladog perspektivnog nogometaša. Sigurni smo da ćemo ovo nogometno čudo u budućnosti gledati kako brani boje naše nogometne reprezentacije na nekom od svjetskih ili europskih prvenstava.
Ivana Mamula/prigorski.hr