Kuhar Željko Mašek priprema specijalitete na brojnim vatrogasnim skupštinama i sličnim događajima. Tisuće zadovoljnih gostiju bio je najbolji razlog da popričamo s ovim majstorom kuhinje.
-Završio sam srednju ugostiteljsku školu u Bjelovaru i radio sam u ugostiteljstvu u Križevcima do 1990. godine. Onda sam otišao u policiju. Preselio sam se u Lemeš Križevački i uključio sam se u Dobrovoljno vatrogasno društvo. S njima sam ponovo počeo kuhati i tako to traje već dvanaest godina bez prestanka.
Kuham i u sujednim društvima na njihovim skupštinama. Rekli su mi da je jako fino i zamolili su me da i njima kuham. Svake godine kuham na pet do šest vatrogasnih fešti – kazao je uvodno Mašek i napomenuo kako je nekada u križevačkom Čeliku kuhao za 1000 osoba.
-Moraš pogoditi štimung za svih 1000 ljudi, a po vatrogasnim skupštinama kuham iz gušta bez ikakve naknade.
Kuham sve, a ovaj kraj voli na vatrogasnim feštama gulaše, paprikaše, grah, a nedavno sam kuhao i fileke. U Čeliku sam usavršio ova jela koja se kuhaju po menzama. Svaka gazdarica zna složiti jelo, ali kad treba skuhati za 150-200 ljudi onda svi pomalo razmišljaju. Meni to nije problem, a ne volim dijetalnu hranu – istaknuo je i rekao zašto smatra da su muški kuhari prepoznatljiviji u svijetu.
Željko Mašek
-Muški kuhari se ne boje začina i vole malo jače i malo više. U emisiji 3,2,1, kuhaj vidjet ćete da svi govore da fali malo soli ili začina. Zato su muški kuhari drugačiji od žena kuharica. Dobar kuhar mora stalno napredovati i mora stalno učiti.
Nije lako, radi se i u vrućinama, uvijek je neka strka i stalno ste na nogama. Zbog toga se valjda ljudi teže odlučuju na kuharstvo. Moraš voljeti kuhanje da bi bio dobar kuhar. Kad složite ručak za 150 osoba i ako u povratku dođe do vas pozitivna reakcija ljudi koji kažu da je bilo odlično, onda mi ne treba nikakva financijska nagrada – zaključio je Mašek.
prigorski.hr
prigorski.hr