Snimanje trilogije o Winnetouu, nastale prema romanima Karla Maya o indijanskom poglavici iz plemena Apača, završeno je u Hrvatskoj krajem 2015. godine, a u Njemačkoj u 2016. godini.
Filmovi su se u Hrvatskoj snimali na 20-ak lokacija punih 67 dana, a snimanje je bilo jedno od najzahtjevnijih međunarodnih projekata u Hrvatskoj ostvarenih u proteklih nekoliko godina.
Prvi film o Winnetouovim avanturama snimljen je 1962., a snimani su na lokacijama Nacionalnih parkova Paklenica, Plitvička jezera i Krka, na Velebitu, u kanjonu Zrmanje i Vrlike. Na snimanju trilogije o Winnetouu sudjelovale su i prigorske snage, a jedan od njih je Dragutin Podolski (56) iz malenog mjesta Donja Rijeka u općini Gornja Rijeka s kojim smo razgovarali.
– Snimljena su tri filma u produkciji njemačkog RTL-a, a snimanja su održana na Plataku, Fužinama i Zrmanji, na lijepim dijelovima Lijepe naše. Imao sam sreću s još nekoliko prijatelja iz prigorskog kraja odraditi određene uloge, a kaskader sam na snimanju filma bio zajedno s Draženom Šatrakom, Marijanom Hlebićem i Krunoslavom Topolkom – rekao je uvodno Dragutin Podolski.
Dodao je kako je snimanje u Hrvatskoj završeno krajem 2015. godine, a krajem 2016. godine film je završen i ove godine počeo se prikazivati u Njemačkoj. – Uloge u filmu mogli su odraditi samo ljudi koji imaju konje i razumiju se u konje. Do mene su došli preko poznanika iz Prigorja koji su glumili u nekim drugim filmovima.
Na predsnimanju je trebalo odraditi noćnu scenu, napad indijanaca na grad s bakljama i vatrenim strijelama. Ljudi na probama nisu to mogli dobro odraditi pa je redatelj zamolio mene da odradim tu scenu. Nažalost pao sam s konja, pukla mi je ključna kost i nekoliko rebara, ali moje kolege su uspješno odradili snimanje do kraja – istaknuo je Podolski.
Scena iz filma – lijevo Dragutin Podolski
Podolski je napomenuo kako voli kaskaderska uzbuđenja. – U filmu je bilo i dosta glumačkih zadataka i svi su bili zadovoljni s odrađenim zadacima. Film će biti prikazan na RTL-u i kod nas, a za posao smo bili relativno dobro plaćeni, a određene scene i padovi dodatno se plaćaju – rekao je i dodao kako su i njegovi prijatelji odradili vrhunski posao.
– Moj konj je bio na snimanju. Doma imam ukupno 5 konja koje imam oko 6 godina. Udruga “Potkalnički konjari”, se dugi niz godina bavi s konjima. Redovno idemo na konjičke igre, a ako me zdravlje posluži i ja ću se dugo baviti konjima, glumom i kaskaderstvom.
Imam troje djece i jednog unuka, a najmlađa kćer me potaknula da krenem uzgajati konje i na tome sam joj zahvalan – istaknuo je na kraju razgovora prigorski kaskader Dragutin Podolski.
Priopćenje je u redakciju portala uputio tajnik Hrvatskog Kaskaderskog Društva Matija Petrović kojeg prenosimo u cijelosti.
Kaskaderstvo je profesija koja zahtjeva visoku psihofizičku spremu od kaskadera zbog specifičnosti samog posla. Profesionalni kaskaderi godinama ulažu u sebe, svoje znanje i opremu kako bi bili u stanju na što sigurniji način izvesti potencijalno opasne scene za potrebe audiovizualnog projekta (filma i televizije) ili kazališnog performansa. To zahtjeva iznimnu fizičku formu i poznavanje poslovne prakse, te pripremu i provedbu zadatka uz minimalan rizik za zdravlje i sigurnost sebe, kao i ostalih djelatnika na setu.
Nitko od navedenih u članku nije kaskader, već su dovedeni na snimanje i predstavljeni kao kaskaderi od strane treće osobe. U toku rada na projektu, u više navrata su neki od spomenutih ugrožavali sebe i druge zbog vlastite nestručnosti, što i sam g. Podolski potvrđuje u izjavi rekavši da je pao sa konja i slomio kosti. Profesionalni kaskaderi se angažiraju za takve scene upravo kako bi se izbjegle slične situacije.
Za kraj želim napomenuti kako su svojim načinom rada narušili ugled hrvatskih kaskadera pred njemačkom ekipom, te vrijednost kaskaderskih usluga, stoji u propćenju.
prigorski.hr
foto: prigorski.hr/screenshoot