U poštanskom uredu Križevci 7. veljače u uporabi će biti prigodni poštanski žig na spomen 200. obljetnice rođenja Sidonije E. Rubido. Uz žig priređena je i prigona omotnica. Žig i omotnicu su oblikovali Stjepan Zdenko Brezarić i Vladimir Palošika, a crtež župne crkve u Gornjoj Rijeci izradila je Štefica Palošika. Izrađen je potporom Osnovne škole u Gornjoj Rijeci koja nosi i ime Sidonije E. Rubido.
Sidonija E. Rubido rođena je 7. veljače 1819. na dobru Razvor. Prva hrvatska primadona, gorljiva pobornica ilirskog pokreta i dobrotvorka.Nakon što joj je umro muž Antun 1863. godine te stariji sin Milutin 1864. odlući živjeti u dvorcu Gornja Rijeka kraj Križevaca.
Nepoznati učenik navodi svoje sjećanje na groficu:”Jedina joj je zabava tu bila da katkada posjeti školu, da nagradi seljačku djecu, uživala je kad su djeca sabrana oko svoga učitelja kod glasovira, što ga je ona poklonila školi u Gornjoj Rijeci zapjevala Zajčevu “U boj , u boj” ili drugu koju popularnu pjesmu.
Ostao mi je u sjećanju njezin zadnji posjet u tu školu. Bilo je to jednog proljetnog dana 1882.Poduprta o debeli štap stupila je u školu pogledavši žalosnim pogledom na pozdrav djece. Poslije povjerljiva razgovora s učiteljem pozvala nas je do glasovira. Učitelj nam je rekao da dobra naša gospođa želi da joj zapjevamo “Još Hrvatska ni propala”.
Pjevali smo oduševljeno jer smo znali da ćemo biti nagrađeni, ali smo gledali začuđeno zašto si stara grofica briše suze koje joj potekoše niz lice na našu pjesmu. Poslije toga nismo je više vidjeli u školi..”
Umrla je u Gornjoj Rijeci 17. veljače 1884. i pokopana je s članovima svoje obitelji uz župnu crkvu u Gornjoj Rijeci gdje joj se nalazi nadgrobna ploča.
Vladimir Palošika/prigorski.hr