Piše: dr. sc. Zdenko Balog
U Križevcima, gradu velike tradicije obrtništva, zarana se organiziraju cehovi, te su u zbirci Gradskog muzeja sačuvane brojne isprave, cehovske povelje i svjedodžbe, te cehovska pravila. No i prije organizacije cehova, postoje različiti podaci o razvijenom obrtništvu, pa se i u povlastici kralja Sigismunda iz 1405. nabrajaju mnogobrojni majstori obrtnici i njihove obaveze. To ni ne čudi kada se sjetimo da je slobodna općina Novi Križ(evac) utemeljena još daleke 1252., na križanju prometnih putova, gdje se susreću putnici, održavaju sajmovi i trguje različitom robom. Istovremeno Stari Križ(evac) sjedište je najveće slavonske županije, gdje zasjedaju sabori, kraljevski i županijski sudovi, gdje borave banovi te navraćaju kraljevi. Za vrijeme turskih osvajanja stagnira civilni razvoj grada, posebno kada se nađe na samoj granici između Banske Hrvatske i Vojne krajine. No istovremeno ovdje se okupljaju visoki vojni časnici, mnoštvo vojnih dužnosnika sa stalnim plaćama, oko kojih se okuplja gradska aristokracija. Sve je to jamčilo dobar promet i tržište za obrtničke proizvode, te se cehovi množe i jačaju.
Foto: GMK
Počasno mjesto u cehovskoj zbirci Gradskog muzeja svakako ima kraljevska potvrda Pravila ceha željezne struke iz 1647. Radi se o potvrdi Pravila koja je isti ceh dobio još 1510. od kralja Vladislava Jagelovića. Te su se godine križevački majstori uputili u Budim, kako bi od kralja ishodili potvrdu svojih pravila. Bio je to prvi križevački ceh (prvi izvan Zagreba), te ujedno četvrti ceh u Hrvatskoj. U vihoru turskih ratova, koji višekratno pustoše i same Križevce, originalna je povelja izgubljena. Međutim, budući da je križevačka pravila prepisao zagrebački ceh istih djelatnosti, sačuvan je njen prijepis iz 1521., kada se osniva zagrebački ceh.
Foto: GMK.
Tako, kada su križevački ‘metalci’ u 17. stoljeću željeli obnoviti svoj ceh, morali su poći u Zagreb i prepisati prijepis svojih originalnih pravila. To se dogodilo 1646., u vrijeme kada, još uvijek na turskoj granici, grad oživljava, ne samo kao vojna utvrda nego i kao gradsko središte.
Pravila Velikog ceha, ispisana su na velikom formatu 74 / 62 cm, te spadaju u najvrednije predmete muzejske zbirke dokumenata. U ovim, tek malo proširenim pravilima od 1510., sada se pored željezne struke ujedinjuju zlatarska i srebrnarska. Potvrđena su 14. ožujka 1647., proviđena pečatima Ceha i Donjeg Križevca. U preambuli isprave čitamo ime tadašnjeg magistra ceha Stjepana Sušića, te na kraju ime gradskog suca Sebastijana Gonaja, koji ovjerava pravila i odobrava početka djelovanja ceha.
Za podatke zahvaljujem višem kustosu Ozrenu Blagecu, voditelju cehovske zbirke.