Svatko od nas ima neke datume, kojih se sjeća, koji su neizbrisivi u pamćenju. Baka Danica Turić, rođena Perić (87) iz Banova sjeća se 9. kolovoza prije 50 godina.
– Kako se ne bi sjećala. Dana 9. kolovoza 1973. doselila sam se sa suprugom Matom (1930.-2010.) i djecom u Marenić, selo nedaleko Vrbovca. Do tada sam živjela u Krivodolu kod Imotskoga, a suprug Mate je radio u Njemačkoj – kaže baka Danica.
Danica je dovela sa sobom i sinove: Jakova (14), Tomislava (12) i Marijana (6 ). Mate se vratio na posao u Njemačku, a Danica je skrbila o kući i djecu je podizala. Savijala je svoje obiteljsko gnijezdo. Trebalo se snaći, među ljudima koje nije poznavala. I uspjela je. Djeca su osnovala svoje obitelji, dala im je „kruh u ruke“.
Odmotavajući pol- stoljetna sjećanja, Danica posebno stiče: – Svake nedjelje idem s mojima na svetu misu u Lovrečku Varoš.
Baka živi od 2008. u Banovu sa sinom Jakovom, nevjestom Blaženkom i unukom Matom (poznatim kiparom). Baka Danica je i jučer bila na svetoj misi u župnoj crkvi Sv. Lovre u Lovrečkoj Varoši: – To se ne propušta, kaže.
Na kraju, baka je tijekom razgovora, ustala i iz kuće donijela torbu uprtnjaču.
-Ovo sam dobila kao svadbeni dar -rekla je. Lijep dar. Baka Danica je priča, kao uostalom i svaka baka. Tek tijekom razgovora upotrijebi pokoju riječ iz svoga rodnog kraja, kao na primjer: „ iđen ja“.
-Ima bi ti o meni i mom životu pisati romane. Podsjeća da ima živu sestru Ružu u Argentini. Unuk Mate će joj poslati ovaj tekst, što će je sigurno obradovati.
-Pa kako je ne bi obradovao, ako je spominješ, a vidjet će i mene.
Tekst je gotov, a ja sam skoro zaboravio istaknuti najvažniju stvar – baka Danica peče najbolji kruh u cijelome kraju. Nek se zna.
