U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u četvrtak je premijerno izvedena opera P. I. Čajkovskog “Pikova dama”, kojom se operna diva Dunja Vejzović vraća na opernu pozornicu, a ujedno se od nje oprašta.
Dunja Vejzović nastupa u ulozi Stare grofice, umjetnička je voditeljica projekta izvedbe te opere te suredateljica s Christianom Romanowskim. Izvedbom je ravnao Valentin Egel.
U ostalim važnijim ulogama bili su Ivan Momirov, Agnes Thorsteins, Luka Ortar, Robert Kolar, Bože Jurić Pešić i Sofija Cingula. Scenograf je Christian Romanowski, oblikovatelj svjetla je Dalibor Fugošić, autor scenskog pokreta i koreografije Jeane Boere a kostimi su realizirani prema zamisli autorskog tima.
Nastupili su i članovi ansambla Baleta riječkoga HNK, Riječki operni zbor i dječji zbor.
Dunja Vejzović je u najavi premijere ustvrdila da je riječ o izuzetno velikoj i zahtjevnoj operi koja traži velik napor da se svlada.
“Slike kojima prikazujemo ‘Pikovu damu’ ovdje su minimalističke i apstraktne, ne samo zato što za kulturu uvijek ima premalo sredstava, nego tako prikazujemo ono što želimo izreći”, rekao je Christian Romanowski prije premijere
“Pikova dama” je opera u tri čina Petra Iljiča Čajkovskog na ruski libreto skladateljeva brata Modesta Čajkovskog, temeljena na istoimenoj noveli Aleksandra Puškina iz 1834. godine, ali s dramatično izmijenjenom radnjom.
Stara grofica, poznata kao Pikova dama zbog svoje strasti prema kockanju, vlastitim životom čuva tajnu triju karata koje obećavaju velike dobitke, ali mogu nositi i potpunu katastrofu. Siromašni Herman opsjednut je nedostižnim – ostvarenju ljubavi s Lizom iz višeg staleža i otkrivanjem tajne karata.
Ta opera je prvi put izvedena na sceni riječkoga kazališta 1950. Kao koncertna izvedba postavljena je 1976. te još jednom premijerno kao scenska izvedba iste godine.
Vejzović se smatra jednom od najvećih sopranistica i mezzosopranistica osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Nastupala je na najvećim opernim pozornicama poput Metropolitana, Teatra alla Scala, Wiener Staatsoper, Bayreutha, Salzburga i snimila brojne nosače zvuka za vodeće diskografske kuće.
Sudjelovala je i u slavnim studijskim snimkama triju Wagnerovih opera („Ukleti Holandez”, „Lohengrin” i „Parsifal”) pod ravnanjem Herberta von Karajana za DGG i EMI. Bavi se i glazbenom pedagogijom.
Dobitnica je uglednih nagrada i odličja, među kojima su „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića”, Njemačkog savezni križ za zasluge (Bundesverdienstkreuz) 2010. godine za iznimne zasluge u brojnim humanitarnim, socijalnim i kulturnim projektima.
Nagrada hrvatskog glumišta dodijeljena joj je 2013. godine za svekoliki doprinos opernoj umjetnosti a nagradu „Vladimir Nazor” za životno djelo primila je 2019. godine.