U župnoj dvorani župe sv. Marka Križevčanina u Zagrebu u utorak 1. prosinca predstavljena je knjiga “Župnik Franjo Jurak. Uloga župnika u gradu”. Ta prigoda okupila je mnoge nekadašnje župnike i kapelane, župljane i prijatelje župnika Juraka koji su dupkom ispunili dvoranu. Generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis, ujedno v.d. pročelnika Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, pozdravio je okupljene u ulozi suizdavača knjige.

O 15. obljetnici smrti, i pet godina nakon održavanja znanstvenog simpozija o župniku Franji Juraku, ponovno nas župnik Franjo okuplja u ovim prostorima, koje je on najprije vratio u posjet župi, a onda u njima nastavio osvajati svojim otvorenim srcem velikog čovjeka, svećenika, pastira i prijatelja, te ispunjati svojom ljubavlju, milosrđem i radom za potrebite. Danas još jedanput, dok predstavljamo ovu knjigu, izričemo riječi zahvale za župnika, za svećenika Franju koji je ovdje s mnogima od vas djelovao i svjedočio ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Naše večerašnje druženje neka bude svima nama i poziv i izazov da ono veliko i lijepo što ste živjeli, vidjeli i čuli od župnika Franje u svojim životima nastojite ostvarivati i druge poučavati, rekao je mons. Rodinis.
Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Tonči Matulić govorio je uime ustanove koja je suizdavač, ali i suorganizator znanstvenoga skupa čiji je plod knjiga.

Uspomene su sjajne onoliko koliko sjaji onaj koga se sjećamo. A Franjo Jurak zaista je bio sjajna svećenička, ljudska, pastirska zvijezda ovdje u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji, i mi smo ponosni što je on i “dijete” KBF-a, što je zasigurno svoje teološke temelje, ali i svu svoju intelektualnu širinu primio na tom fakultetu, i što je tom svojom širinom divio i zadivljavao one kojima je bio poslan i koje je susretao, ova puna dvorana to odobrava i sjajno svjedoči. Zahvaljujem svima koji su u tome dali svoj doprinos. Možemo biti ponosni da naša Crkva iz svoga krila daje ovakve značajne ljude koji ostavljaju dubok trag na njivi Gospodnjoj svjedočanstvom svoga kršćanskoga, svećeničkoga i svekolikoga života, istaknuo je dr. Matulić.
Osvrt na knjigu, te posebice njezinu važnost za sadašnju i buduću pastoralnu praksu dao je dr. Josip Baloban. Uvodno je istaknuo kako je knjiga prema riječima priređivača i urednika knjige Stjepana Balobana, Gordana Črpića i Dubravke Petrović Štefanac objavljena iz zahvalnosti župniku Franji Juraku i iz obveze da se ne zaboravi njegovo djelo zapisano u srcima vjernika, župljana, prijatelja i u srcima ljudi dobre volje. Tomu je dodao još jedan bitan razlog: knjiga daje priliku za trajno učenje na Jurakovu antropološkom i pastoralnom modelu ukorijenjenom u Evanđelju i Riječi Božjoj.

Kratko je podsjetio na životopis župnika Franje Juraka (1927.-2000.), a potom stavio naglasak na glavne oznake njegove pastoralne aktivnosti. Na prvom mjestu naglasio je kako je on bio “čovjek molitve”. Njegova je molitva bila diskretna i skrivena očima ljudi, jer je molio iza zatvorenih vrata, ali s druge strane on je svoju molitvu izražavao kroz socijalni trenutak vjere, ali i moljenjem brevijara i krunice potvrđivao se kao čovjek i svećenik molitve.

Bio je i svećenik intelektualac, koji se trajno družio s Biblijom, ali se isto se tako kontinuirano družio i s knjigom. Bio je svećenik zavidnog znanja i specifičnih referenci, intelektualac. Kao takav nikada se nije mogao pomiriti sa šutnjom, nepravdama ili s mesijanskim očekivanjima “da bi to netko drugi mogao učiniti”. Jurak je bio čovjek i svećenik za druge: vrata župnog ureda i stana bila su uvijek otvorena, uvijek je imao vremena za druge.

S ljudima je dijelio ideje i vrijeme, našu crkvenu i društvenu zbilju, naposljetku stan, hranu i piće, i naposljetku svoje cijelo biće. Laici u župi bili su u prioritetima pastoralnoga rada. Provodio je deklerikalizaciju pastoralnog djelovanja, svojom teološkom teorijom i crkvenom praksom nastojao je u svojoj župi namjesto tridentske crkve stvarati Crkvu u duhu Drugoga vatikanskog koncila usprkos svih protivljenja i usporavanja, te usprkos svih nerazumijevanja, vrha i baze svoje jedine Kristove Crkve.

Bio je čovjek i svećenik natprosječnog sluha za socijalne potrebe Crkve i društva što je osobito došlo do izražaja u Domovinskom ratu. Njegov pastoralni koncept i model podsjeća na papu Franju koji traži izlazak na periferije društva, naglasio je dr. Baloban.
Savjetnik za ekumenizam i dijalog Saveza baptističkih Crkava u RH Boris Peterlin govorio je o onome po čemu je župnik Jurak bio prepoznatljiv, a to je njegova otvorenost i prijateljevanje s drugim vjerskim zajednicama. Iskoračiti iz Crkve prema čovjeku, izbjeglici, prognaniku, beskućniku u njegovu materijalnu i duhovnu bijedu za njega kao vjernika bilo je posve razumljivo, jedino moguće. I zato su u ovu župu hrlili razni nevoljni ljudi željni topline, Božjega milosrđa. Crkva, župa Franje Juraka sigurno nije bila zatvorena, nezdrava u bijegu od svijeta, definitivno ne u lažnom osjećaju sigurnosti.

Za Juraka je “župnik u gradu” značilo biti župnik grada, svih župljana katolika i nekatolika. U otvorenosti ekumenskim i mirovnim inicijativama koje su vapile da ih netko prigrli i da im dade vjetra u leđa, ova je župa osobito u ratno i poratno vrijeme imala posebno mjesto. Ovdje je tijekom rata održana prva mjesečna ekumenska molitva za mir, pokrenuta je tribina “Duh Asiza”; bila je to i prva katolička župa u kojoj je STEP organizirao svoj godišnji skup, tu je predstavljen časopis “Mirotvorni izazov”, organiziran je molitveni susret vjerskih mirovnih aktivista iz SAD i Hrvatske, kao i prvi molitveni susret Svjetskoga molitvenog dana, a tu se okupila i ekumenska nogometna reprezentacija, istaknuo je samo neke od inicijativa Peterlin.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, župljanin župe sv. Marka Križevčanina, Krešimir Sever naglasio je kako postoje mnoga sjećanja, uspomene koje vežu s pokojnim Franjom.

Pri iščitavanju uspomena zapisanih u ovoj knjizi vidljivo je da smo svjedočili različitim trenucima iste, bogate Franjine duše kojom je pokazivao svu svoju čovječnost, ne zaustavljajući se samo na lijepim propovijedima, ili na lijepom prepričavaju prispodobama, već je istinski svjedočio čovjeka među ljudima, rekao je Sever, izrazivši nadu da će ova knjiga postati i sastavni dio literature za pripremu budućih svećenika.
Direktor Kršćanske sadašnjosti dr. Stjepan Brebrić istaknuo je kako se “proukom života i angažmana Franje Juraka još više otkrivaju oblici praktičnoga načina svjedočenja vjere u čemu je župnik Jurak trajno aktualan i poticajan”. Stoga se KS rado uključila u izdavanje u znak “geste iskrene zahvalnosti prema svećeniku Juraku i svemu što on znači za KS”, jer, nastavio je, “svećenik Jurak, nije to pretjerano reći, naprosto jest KS. Naime, KS prvenstveno su ljudi, ne neka ideja.

Svi oni koji su na poseban način zaslužni za postojanje i razvitak KS-a, vrlo su suglasni u tome da su ljudi okupljeni stalno ili povremeno u istome ili sličnome zalaganju ono što predstavlja KS i da je to ono najvažnije. Jedina ideja KS-a bili su i ostali Evanđelje i Koncil, to vrijedi u svakoj od dionici njezina razvoja, pa i onoj kada djeluje kao Teološko društvo Kršćanske sadašnjosti, a Franjo Jurak je jedan od suosnivača i aktivnih članova, zajedno s Marijanom Valkovićem i Aldom Starićem član je Nadzornoga odbora toga društva.

Nije bio samo formalno dio KS-a, niti je uz KS povezan samo iskrenim i dubokim prijateljstvom s Josipom Turčinovićem i drugim istaknutim pojedincima, nego je on ono što je sama KS željela biti, a to je jedan novi način, koncilski način prisutnosti Crkve u svijetu, evanđelja čovjeku, kršćanske kulture konkretnome društvu i socijalno angažirana briga kršćanskih vjernika jednih za druge, za svakoga čovjeka, posebno kroz uvažavanje problematike odnosa osoba društva, toliko bliske župniku Juraku”. Brebrić je također istaknuo podudarnost objave knjige s početkom Godine milosrđa.
Uime priređivača i urednika riječ zahvale uputio je i prorektor za organizaciju i poslovanje Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Gordan Črpić, a na kraju je domaći župnik Damir Bačun zahvalio izdavačima i svima koji su na simpoziju, a i kasnije pisanom riječju u knjigu utkali dio svoga života i sjećanja na Franju Juraka.

prigorski.hr/ika.hr