Istaknuti beogradski prevoditelj, pisac i romanist Nikola Bertolino gostovao je u četvrtak navečer u Zagrebu, gdje je predstavio svoju “Knjigu o zavičajima”, knjigu memoarske proze u kojoj se u obliku lirsko-dokumentarističke ispovjedi prisjeća brojnih važnih događaja, ljudi i mjesta koja su obilježila njegov život i prostor bivše Jugoslavije.

Bertolino, Hrvat koji je čitav radni vijek i većinu života proveo u Beogradu, jedan je od najistaknutijih srpskih književnih prevoditelja koji je kroz svoj rad ostavio neizbrisiv trag u kulturnom životu bivše države. Osim brojnih prijevoda, Bertolino je i autor nagrađene studije “Fenomen Rimbaud” te knjiga eseja “Pitanja o Crnjanskom” i “Glasnici neznanog”. Dobitnik je Nagrade udruženja književnih prevoditelja Srbije za životno djelo (1996.).

“Knjiga o zavičajima”, objavljena u izdanju nakladnika Sandorf, predstavlja kompilaciju prethodnih dviju knjiga, “Zavičaji” (2004.), koja počinje tridesetih godina prošlog stoljeća pa do 1947., te “Novim zavičajima” (2008.), koji pokrivaju razdoblje od 1947. do danas, objavljenih u Srbiji.

Na predstavljanju u četvrtak navečer u APM Megastoreu glavni urednik Sandorfa Ivan Sršen istaknuo je kako je riječ o jednoj od važnijih knjiga koje je taj nakladnik objavio u posljednjih osam godina.

“Ona donosi jedno iskreno, neposredno svjedočanstvo o kulturnom životu u bivšoj Jugoslaviji, od čovjeka koji je puno toj kulturi dao, prije svega kao prevoditelj, ali i kao urednik”, kazao je Sršen.

Za početak razgovora o knjizi Sršen je odabrao datum 3. lipnja 1950., koji autor u svojim memoarima spominje kao točan dan kada je prvi puta preveo neko književno djelo – dvije pjesme, “Albatrosa” Charlesa Baudelairea, te “Oblake” Mihaila Jurjeviča Ljermontova – trenutak koji Bertolino opisuje kao “susret s književnim djelom, ali i s kreativnošu koja se rađa u trenutkua prevodilačkog čina”.

“Bio je to važan trenutak, kada se promijenilo moje shvaćanje o zavičajima – pronašavši novu vokaciju, pronašao sam novi zavičaj, nakon teške krize identiteta koju sam upravo bio prošao”, kazao je Bertolino.

Iako objavljena odvojeno, dva djela koja čine tu knjigu u kronološkom, tematskom, sadržajnom i žanrovskom pogledu predstavljaju cjelinu. Nakon što su te dvije knjige objavljene na srpskom jeziku, hrvatskim se izdanjem ispunila autorova želja da dobije mogućnost obraćanja svojim sunarodnjacima Hrvatima.

“Moja je najveća želja da što više ljudi pročita tu knjigu, a glavna mi je preokupacija u svom mojem bavljenju književnošću tema zla u čovjeku”, poručio je autor.

Bertolino je rođen u Buenos Airesu gde su mu otac i majka, oboje rodom iz Dalmacije, otišli za boljim životom. U knjizi u maniri vrhunskog pripovjedača bilježi sjećanja na doživljaje od rođenja 1931., preko predratnog života u Drveniku, Omišu, Supetru, Vukovaru, Širokom Brijegu, Rabu i Sinju, do Drugog svjetskog rata u Dubrovniku, Zagrebu i srijemskom selu Golubinci, da bi 1947. došao u Beograd gdje i danas živi. Njegova je životna priča u knjizi data uglavnom u kontekstu zbivanja definiranih prvenstveno nacionalnim odnosima u bivšoj državi, a u širem okviru, i moralnom problematikom društva u kojemu je živio i živi.

Uvid u odnos prema društvenim, kulturnim, političkim i ratnim zbivanjima Bertolino daje kroz predstavljanje svoga doživljaja sredine, nacije, društva.

O knjizi je govorio književnik i kolumnist Miljenko Jergović, koji je kazao kako je riječ o knjizi “o identitetu koji se nalazi na sjecištu niza različitih identiteta, velikoj i važnoj kao čin čovjekove čestitosti, čin nenarušena čovjekova integriteta i potpuno osobnog identiteta”.

“Obiteljska i povijesna centrifuga Bertolina je na kraju izbacila u Beograd, gdje se dvostruko formirao: kao najvažniji ili jedan od najvažnijih prevoditelja francuske lirske poezije na srpskohrvatski, odnosno, srpski jezik, te kao jedan od najvažnijih urednika u velikome beogradskom knjiškom izdavaštvu”, kazao je.

No, od sjećanja Bertolina na određene autentične događaje i na poznate i manje poznate ljude, puno je važnije ono što iza tih sjećanja stoji i način na koji je to pretvoreno u važnu književnost i važan literarni tekst jezika kojima mi govorimo i jezika na kojima Bertolino piše svoju knjigu, napomenuo je Jergović.

Neke od najzanimljivijih stranica knjige opisuju Bertolinov urednički rad u beogradskim nakladničkim kućama Nolit i BIGZ, gdje autor pruža insajderski uvid u tadašnji svijet pisaca, urednika i prevoditelja, kao i politike, zajedno sa skandalima i aferama koje uz to idu.

Jedna od zanimljivijih priča je o ona o velikoj aferi vezanoj uz Danila Kiša i ispadanje njegove “Grobnice za Borisa Davidoviča” iz konkurencije za Oktobarsku nagradu. U toj je aferi Bertolino, kao izdavač knjige i član žirija nagrade, bio jedan od neposrednih sudionika.

Urednik knjige Ivan Vidak osvrnuo se na “kvalitetu autentičnog iskustva, svjedočanstva života u 20. stoljeću na ovim prostorima” sadržanih u knjizi. “To je jedno čestito iskustvo gdje se kroz kritičnost prema sebi nudi ozbiljan i pošten uvid u život u Jugoslaviji u ono vrijeme”, kazao je Vidak.

(Hina)

fah