Knjiga “Hrvatski znanstveni časopisi: iskustva, gledišta mogućnosti”, urednice Ivane Hebrang Grgić, predstavljena u srijedu u Zagrebu, na jednome mjestu okuplja iskustva i razmišljanja niza vrhunskih znanstvenika o dostupnosti i kvaliteti hrvatskih znanstvenih časopisa, nastojeći odgovoriti na neka “teška” pitanja i probleme s kojima se susreću svi koji se njima bave.
O izdanju je na predstavljanju u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu govorio rektor Damir Boras, ujedno jedan od recenzenata knjige objavljene u izdanju nakladnika Školske knjige. Istaknuo je kako je urednica Hebrang Grgić s tom knjigom napravila ogroman posao, važan za znanstvenu zajednicu i za sve one koji bave znanošću i komunikacijom u znanosti.
“Velik je posao bio sabrati toliki broj vrhunskih, relevantnih autora, organizirati knjigu, načiniti krasan niz poglavlja koji se logično jedan na drugi nadovezuju i koja dobro opisuju stvarno stanje u znanosti, koji su bitni elementi izdavanja časopisa, njihove procjene i, osobito, kako treba na njih gledati s obzirom na to gdje su objavljeni te kako se međusobno razlikuju”, kazao je Boras.
Knjiga kroz tri tematske cjeline okuplja iskustva i razmišljanja 22 istaknutih znanstvenika koji se u svom teorijskom i/ili praktičnom radu bave znanstvenim časopisima. Prva se tematska cjelina knjige bavi organizacijom uredničkog rada; u drugoj su cjelini u središtu pozornosti autor, autorsko pravo, plagiranje i informacijska pismenost, dok treća cjelina na temelju primjera konkretnih časopisa analizira specifičnosti znanstvene komunikacije putem hrvatskih časopisa u različitim znanstvenim područjima.
Urednica Hebrang Grgić istaknula je da je ideja za knjigu izrasla iz poznavanja specifičnosti hrvatske znanstvene komunikacije, kao i iz nedostatnosti hrvatske literature o časopisima kao najvažnijemu mediju formalne znanstvene komunikacije.
Glavni je cilj bio obuhvatiti većinu tema relevantnih za proučavanje hrvatskih znanstvenih časopisa, te kroz prikaz trenutne situacije nastojati potaknuti rasprave o budućem razvoju hrvatskih znanstvenih časopisa u kontekstu nacionalne i svjetske znanstvene zajednice, pojasnila je, napomenuvši kako je posebno ponosna na činjenicu da su se svi pozvani autori spremno odazvali, a okupljeni su iz 13 različitih ustanova.
Autori radova u prvoj cjelini su Ana Marušić i Matko Marušić; Bojan Macan i Jelka Petrak; Vladimir Mrša, Iva Grabarić-Andonovski i Zrinka Pongrac Habdija; Jadranka Stojanovski te Franjo Pehar i Zoran Velagić. Autori poglavlja druge cjeline su Igor Gliha, Ksenija Baždarić i Sonja Špiranec, a u trećoj cjelini tekstove potpisuju Želimir Kurtanjek i Tamara Jurina; Tomica Hrenar i Nikola Kallay; Tatjana Aparac-Jelušić; Maja Jokić i Jadranka Lasić-Lazić; Sanda Ham te Vanja Borš.
U ime autora okupljenima se obratila Jelka Petrak, koja je istaknula kako je to u hrvatskom prostoru prva monografija koja se isključivo bavi znanstvenim časopisima.
“Kako su oni jedan od nosivih stupova znanstvenih istraživanja uopće, onda je to posebno važno, a posebno je važna i kontekstualizacija u hrvatsku sredinu, jednu malu znanstvenu zajednicu čiji su znanstveni časopisi najvažniji prijenostnici njezinih znanstvenih postignuća u globalnu znanstvenu zajednicu”, kazala je Petrak.
Akademik Ivica Kostović, također recenzent knjige, nadovezao se na temu važnosti objavljivanja znanstvenih radova na hrvatskom jeziku istaknuvši kako ta knjiga rješava dilemu koja muči sve hrvatske znanstvenike – da li uopće treba publicirati na hrvatskom jeziku, jer to svakako treba, budući je jezik dio našeg nacionalnog identiteta.
“No, i dalje ostaje dilema da li se financijski, urednički itd. isplati ogroman napor koji je potrebno uložiti da se uopće napravi hrvatski časopis, s obzirom da je općenito mišljenje da je bolje publicirati u vodećim svjetskim časopisima i dobiti prepoznavanje hrvatske znanosti u svijetu, napomenuo je.
Važnost komunikacije naglasio je i predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul, koji je posebno govorio o tzv. interkulturalnoj komunikaciji koju je nazvao “onom vrstom komunikacije koja nastaje kad se otvori mogućnost da progovori ‘nacionalna pamet’, koja se odnosi na onaj um koji komunicira s drugim kulturama, a koji će to najbolje učiniti ako komunicira iz svojeg identiteta”.
(Hina)
fah