Hrvatski prijevod knjige njemačkoga psihijatra i filozofa Karla Jaspersa “Opća psihopatologija”, koja je prvi put objavljena 1913. godine, predstavljen je u utorak u prostorima Matice hrvatske u Zagrebu.
Urednik Vlado Jukić ocijenio je kako u svijetu nema poznatije i priznatije knjige iz područja psihijatrije od Jaspersove Opće psihopatologije. “To je vjerojatno jedina psihijatrijska knjiga koja, isto kao i najvažnija filozofska djela, ne zastarjeva”, rekao je Jukić dodavši kako je jednako aktualna i sad kao i u vrijeme njezina prvoga izdanja 1913. godine.
Smatra kako je zahvaljujući ovom prijevodu hrvatskim psihijatrima te svima koji se susreću s psihijatrijskim bolesnicima sada omogućena hrvatskom jeziku uvid u veliko Jaspersovo djelo i susret s psihopatološkim fenomenima kako ih je opisao. “Uloga ove knjige nije iscrpljena samo njezinim praktično psihijatrijskim značenjem”, rekao je dodavši kako je ona dio opće kulture te da je njezinim objavljivanjem s hrvatske publicističke karte uklonjena praznina.
Ocijenio je i kako knjiga u prijevodu akademika Stamaća pridonosi standardizaciji hrvatske jezične terminologije na području psihopatologije, psihijatrije i psihologije.
Akademik Ante Stamać istaknuo je kako je “Opća psihopatologija” vjerojatno najznamenitije Jaspersovo djelo te dodao kako je Jaspers uvijek u potrazi za obuhvatnim sazdao znanstvenu zgradu opće psihopatologije.
“Spoznavanje ljudske duševnosti metodičkom je usustavljenošću uzdigao iz kliničke empirije u otvorenu i nezavršivu praksu znanstvenoga istraživanja”, rekao je Stamać dodavši kako su mu središnji spoznajnoteorijski problemi pitanje obuhvatne cjeline, slobode i transcendencije.
Naglasio je kako prijevod Opće psihopatologije sadrži posebno jednu osobinu jer se u njoj ogleda hrvatski jezik koliko u jasnu zrcalu svoje sadašnjosti toliko i u namreškanoj površini svoje dubinske povijesti. U jeziku ovoga prijevoda mogu se prepoznati izraziti tragovi i utjecaji filozofske misli od Franje Markovića i Vladimira Bazale sve do danas, napomenuo je dodavši kako su navedeni hrvatski filozofi u horizontali naše opće semioze trajno zacrtali mnoge standardne jezične likove.
Knjiga “Opća psihopatologija” (866 str.) podijeljena je uz dodatak na šest dijelova. U prvom dijelu raspravlja o pojedinačnim činjenicama duševnoga života, u drugom dijelu o razumljivim sklopovima duševnoga života, u trećem o kauzalnim vezama duševnoga života, u četvrtom o poimanju ukupnosti duševnoga života, u petom o abnormnoj duši u društvu i povijesti, a u šestom o cjelini čovjekove naravi. Knjigu su u sunakladništvu objavili Matica hrvatska, Hrvatsko psihijatrijsko društvo i Klinika za psihijatriju “Vrapče”.
Karl Jaspers (Oldenburg, 1883.-Basel, 1969.) njemački je filozof egzistencije i psihijatar. U središtu njegove filozofije je pojedinačni, egzistirajući čovjek. Zaokupljaju ga pitanja smrti, krivnje i Angsta, no u odnosu na svoje suvremenike je optimističniji glede egzistencije kao specifičnog načina opstojnosti čovjeka. Bavi se pitanjima psihološke naravi čovjekovog susreta s Bogom te njegova filozofija u pojedinim aspektima naginje religiji. Na tragu Kierkegaarda i Nietzschea, filozofiju ne poima kao racionalno istraživanje svijeta, već kao privatnu, osobno proživljenu bitku. Odbacuje filozofiju koja želi biti egzaktna poput znanosti, jer po Jaspersu znanstvena (i uopće racionalna) analiza ne može shvatiti egzistenciju. Bit čovjeka te smisao svijeta i života dostupni su jedino neposrednim, intuitivnim razumijevanjem.
(Hina)
fah