Hrvatski muzej naivne umjetnosti poziva na predstavljanje knjige Grge Gamulina «Naivni slikari Hlebinske škole», u utorak, 17. rujna u 13 sati. Na promociji će govoriti recenzenti i promotori Tonko Maroević, Petar Prelog i Marijan Špoljar, priređivač knjige Vladimir Crnković te ravnateljica HMNU-a Mira Francetić Malčić.
Grgo Gamulin (1910 – 1997) – znameniti hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i teoretičar, dramatičar, romanopisac, esejist i prevoditelj, sveučilišni profesor i pročelnik Katedre za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, suosnivač Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Instituta za povijest umjetnosti – baveći se raznovrsnim istraživanjima i interpretacijama, od romanike do suvremene likovnosti, ne jednom je raspravljao o “naivnoj umjetnosti”.
Mijo Kovacčić – Kradljivac ptica Ptičar (1963)
Kao prvu monografiju potpisao je cjelovitu i iscrpnu sintezu pod nazivom «Naivni slikari Hlebinske škole» što je objavljena prvo na talijanskom (I Pittori Naïfs della Scuola di Hlebine, Mondadori, Milano 1974), zatim francuskom (Les peintres naïfs / Ecole de Hlebine, Robert Laffont, Paris 1979); uslijedilo je njemačko izdanje (Jugoslawische Hinterglasmalerie / Ivan Generalić und die Schule von Hlebine, Prisma Verlag, Gütersloh 1982) te švedsko (Naiva målere / Ivan Generalic och Hlebineskolan, LiberFörlag, Stockholm 1983). Iako je riječ o jednoj od najprevođenijih interpretacija nekoga izdvojenog dijela hrvatske moderne likovnosti unutar širega zapadnoevropskog prostora, knjiga do sada nije nikada bila objavljena u svom izvornu obliku na hrvatskom jeziku (Vladimir Crnković, iz pogovora).
Ivan Generalić- Rogati konj
U predgovoru toj studiju Grgo Gamulin 1974. napisao je: knjiga «Naivni slikari Hlebinske škole» nije proizašla samo iz zanimanja za pojavu samu, za ovu homogenu, a opet toliko diferenciranu cjelinu koju Hlebinska škola predstavlja, nego također, a možda i ponajprije, iz zanimanja za teoretski problem koji ona postavlja i predstavlja.
To nije, naravno, isključivo estetski problem, nego i antropološki u nekom širem, možda čak i u kulturno-psihološkom smislu. U tome su ova istraživanja bila motivirana teorijskim interesom koji se u svjetskoj kritici do sada prilično oskudno očitovao, a koji je i nas do sada ponukao u više navrata na određene osvrte; tako već 1965. godine na pokušaj definiranja naivne umjetnosti kao pojave relativno moderne i njenih distinkcija u odnosu prema umjetnosti pučkoj, amaterskoj i, uopće, na umjetnost kao takvu.
prigorski.hr