Brojni uspješni Križevčani rade diljem Hrvatske i svijeta i promiču Križevce na najljepši mogući način. Želja nam je predstaviti uspješne ljude koji imaju “križevačku poveznicu”, a Ana Fortuna je jedan od njih i bila je naša sugovornica.
Dolazite iz glazbene obitelji, tako da je poznato otkud ljubav prema glazbi. Otac prati vašu i bratovu karijeru. S čime se danas bavite, u čemu uživate i koji su planovi za “sutra”?
Ljubav prema glazbi je došla potpuno prirodno upravo radi tate. U doticaju sam s glazbom od rođenja, oduvijek sam išla na tatine probe s orkestrom, pjevušila, plesala, svirala tamburu i klavir.
Kasnije sam i upisala glazbenu školu i Muzičku akademiju u Zagrebu (smjer solo pjevanje) gdje sam 2012. diplomirala na izvođačkom smjeru u klasi prof. Horvat Dunjko. Tjedan dana nakon diplome položila sam audiciju i postala vanjski suradnik jedinog profesionalnog zbora u Hrvatskoj, zbora HRT-a.
Tamo sam provela skoro 5 godina, ali nakon zapošljavanja kao profesor pjevanja u glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima, nisam uspjela dugo raditi na 2 mjesta i imati puno solističkih koncera, plus rođenje sina, pa sam se fokusirala na predavanje i koncerte, te prestala pjevati u zboru.
Redovito koncertiram uz orgulje, orkestar, gitaru ili čak harfu u Hrvatskoj i inozemstvu. Jako volim pjevati na crkvenim vjenčanjima, uljepšati mladencima njihov dan je posebno zadovoljstvo.
Hoćemo li uskoro imati priliku vidjeti i čuti sve članove obitelji Fortuna na jednoj pozornici?
Dakako, to nam je velika želja, ali uz naše velike obaveze do sad, to je izostalo. 2020. godine tata ima okruglu obljetnicu rođenja i glazbenog života, pa planiramo jedan veliki projekt na kojemu ćemo izvoditi pjesme grupe Abba i drugih domaćih i stranih izvođača.
Matija Fortuna /foto: Goran Kovačić/Pixsell
Bit će to interesantan koncert za sve generacije, a uz poznate goste s naše glazbene scene, sudjelovali bi svi uži članovi obitelji Fortuna.
Ana i otac Stjepan
Obitelj i karijera. Kako uspijevate sve stići?
Ponekad sve ide glatko, a ponekad je teško sve uskladiti. Prvi nastup nakon kćerina rođenja je bio kad je ona imala 3 tjedna. Bila sam puna energije i htjela pjevati, ali onda se nakupe dani nespavanja (još uvijek), puno obaveza i bude naporno.
Tu mi puno pomaže suprug, svaki slobodan trenutak provodimo zajedno s djecom, uskaču i roditelji pa je lakše.
Djeca su već narasla pa znaju i doći na moje probe.
Što biste poručili budućim pjevačkim talentima? Što je najvažnije da uspiju?
Smatram da je u svakom poslu bitna upornost i rad, jer talent čini možda 30 posto uspjeha. U pjevanju se rezultati ne vide odmah, nego treba puno mašte i vizualizacije.
Teško je učeniku objasniti svoj instrument kad ga oni ne vide, pa se u početku sat bazira na pravilnoj tehnici disanja, impostaciji, dikciji, održavanju intonacije, čak i imitaciji i sl.
Svaki učenik treba imati svoj cilj i san, te vjerujem da se svakome ostvari ono što si je zamislio, samo treba imati jasnu viziju i u sve uključiti i emocije, jer bez emocija glazba su samo prazne note.
Najviše mi imponira kad mi publika nakon koncerta dođe i kaže koliko sam ih dirnula da su se naježili ili zaplakali. Onda znam da sam uspjela prenijeti emociju i ostvarila svoj poziv.
prigorski.hr