Dario Banić, predsjednik Planinarskog društva Kalnik iz Križevaca, nedavno se vratio s planine Denali, najvišeg vrha Sjeverne Amerike, visokog impresivnih 6194 metra. Međutim, ne može se, nažalost, pohvaliti i s osvajanjem samog vrha. Ipak, kako ovo nije prvi sličan pothvat ovog iskusnog planinara koji kao dugogodišnji član PD Kalnika iza sebe ima mnoštvo osvojenih respektabilnih vrhova, ne tuguje previše, piše glaspodravine.hr.
– Vrh Denali smatra se u planinarskim krugovima jednim od najtežih vrhova na svijetu za osvojiti. Ne zbog tehničkog uspona, nego zbog velikih oscilacija u temperaturi – kazao je Banić te dodao kako su uvjeti na samoj planini ekstremni zbog blizine sjevernog pola.
Naglašava kako najčešće sam planinari te da nikad nije imao nikakvih problema.
– Ušao sam u jako lošu ekipu koja nije bila dovoljno pripremljena i spremna za takve uvjete. S nama je bio jedan dečko iz BiH koji ima šećernu bolest. Za takve pothvate, čovjek mora biti 100 posto spreman. Njemu je pozlilo, pa smo ga ja i jedan fizioterapeut morali spustiti s planine – rekao je Banić te naglasio kako je to i razlog zašto nije uspio osvojiti Denali. Istaknuo je kako zbog takvih situacija više voli samostalne uspone.
Planinario je u skupini od 11 ljudi od kojih je uz njega bio još jedan Hrvat, dok su ostali planinari bili s područja susjednih zemalja.
– Od 11 ljudi u našoj grupi, nitko nije uspio osvojiti vrh. Sam uspon trajao je dva tjedna, a trebao je trajati puno duže, dvadeset pet dana. Ta planina je posebna jer na njoj nema nikakvih zaklona, ni skloništa. Tako da uz ruksak, za sobom morate vući i sanjke s pregršt opreme, od šatora, preko benzina za kuhanje pa sve do samog kuhala – ispričao je Banić.
Nedavno je osvojio i Kilimanjaro koji je tristotinjak metara niži, te ga je to nagnalo da pokuša osvojiti i Denali.
Planina je posebna jer na njoj nema nikakvih zaklona, ni skloništa. Tako da uz ruksak, za sobom morate vući i sanjke s pregršt opreme, od šatora, preko benzina za kuhanje pa sve do samog kuhala
– Imam 55 godina, što je već ozbiljna dob za planinara. Mislio sam ako sam se popeo na Kilimanjaro da ću se i na Denali bez problema popeti. No, ovo je mnogo, mnogo zahtjevnije. Ipak, vjerujem da sam bio sâm ili s nekim svojim dobrim prijateljem planinarom, da bih uspio osvojiti Denali – kazao je ovaj i više nego iskusni planinar.
Do prije pet ili šest godina osvajao je europske vrhove, a tada je odlučio krenuti na ostatak svijeta.
– Shvatio sam da sam prešao 50 godinu te ako ne krenem s osvajanjem vrhova izvan Europe, da neću nikada. No, uviđam da je to prezahtjevno i prestresno za mene. Hrvatska, Slovenija i Austrija puno su ljepše za planinariti – kazao je Dario koji iza sebe ima priličan broj osvojenih planina.
Samo neke od tih planina su Ararat, Mont Blanc, Grossglockner i mnoge druge. Zanimljivo je kako je Banić planinar već 44 godina, a ljubav prema planinarenju razvio je još u osnovnoj školi.
– Razrednik mi je bio planinar i nas je djecu učlanio u Planinarsko društvo Kalnik Križevci, s kojim smo mi klinci napravili prve planinarske korake. Razrednik nas je vodio prvo po zagorskim bregima i tako sam malo po malo zavolio planinarenje – objasnio je.
A iako je Dario osvojio brojne planine, na pitanje koja mu je najdraža, k’o iz topa odgovorio je Velebit.
– Velebit je pravo planinarenje. Sve ovo ostalo je mučenje. Sve velike planine na kojima sam bio, bilo je na granici izdržljivosti. Velebit je ipak uživanje u prirodi, lagana šetnjica. Kad ti je dosta šetanja, spustiš se do mora, malo se okupaš. Nema ljepšega od našeg Velebita – ispričao je, te dodao kako i zemlje u okruženju imaju lijepih planina koje rado posjećuje.
Što se tiče budućnosti, Banić još uvijek nije odabrao sljedeću destinaciju. Kaže kako je još uvijek razočaran u nepripremljenost i amaterizam skupine s kojom je namjeravao osvojiti Denali.
– U jedno sam siguran, kamo god idem, ići ću sam ili s ljudima za koje znam da se profesionalno pripremaju za planinu – zaključio je Banić.
foto: Privatna arhiva