Drama “Nestajanje” suvremenog hrvatskog pisca Tomislava Zajeca, koja donosi mračnu priču o traumi zlostavljenog djeteta, praizvedena je u petak navečer, u režiji Dore Ruždjak Podolski, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Prva ovogodišnja dramska premijera “Nestajanje” odvodi publiku na pomalo težak i začudan način ispod površine obiteljskog života, u tamne zakutke zlostavljanja i potiskivanja.

Priča je to o naizgled skladnoj suvremenoj obitelji, no ispod površine se naziru pukotine koje polako otkrivaju događaje iz prošlosti. Zajedničke tajne povezuju obitelj uglednog znanstvenika s drugom, tek formiranom, obitelji njegove žrtve.

Znanstvenika Karla, uzornog supruga i oca, i prikrivenog predatora, igra Krešimir Mikić. Njegov krimen otkriva se kroz odnos s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećenog sluha i Karlovom žrtvom, koju preplavljuje osjećaj posttraumatskog “nestajanja”.

Po riječima autora, jednog od naših vodećih dramatičara Tomislava Zajeca, “Nestajanje” je drama o odnosu predatora i žrtve, ali i o suočavanju s traumom koja terapeutski vodi ka borbi protiv vlastitog nestajanja. Glavni junak Marko čitavo se vrijeme bori s traumom koju je zadobio još kao dijete i koju na neki način gotovo nehotice obnavlja nakon rođenja svog djeteta.

U tom trenutku započinje i njegovo prerastanje od osobe koja želi da je nema u onu koja shvaća da ima pravo na vlastiti život, unatoč tajni o zlostavljanju i problemu sa sluhom, koji ga obilježava i izdvaja.

Komad se bavi i društvenim i socijalnim maskama kojima prikrivamo tajne o sebi, pitanjem koliko su nam one zapravo važne te što se događa kada maske nužno padaju u vodu. Govori i o poremećaju ličnosti i devijacijama, a u podtekstu neprestano titra način na koji se likovi nose s tim problemima.

Uz Krešimira Mikića i Marina Klišmanića, u predstavi još igraju Nina Violić, Iva Mihalić, Iva Jerković Oreški, Lana Barić, Ksenija Marinković i drugi.

Praizvedbom ovoga teksta koji je dobio drugu nagradu „Marin Držić“ za najbolje dramsko djelo za 2021. godinu, Drama HNK u Zagrebu nastavlja predstavljati autore koji se sustavno i bez uljepšavanja bave svakodnevicom te otvaraju važna pitanja o ljudskim poremećajima i traumama za koje kao društvo često nemamo razumijevanja.