Uputili smo se zajedno s križevačkom dobročiniteljicom Livijom Jakopović u malo križevačko mjesto Velike Sesvete. Na kućnom broju 19 posjetili smo obitelj Surkuš. Dovoljno nam je bilo pogledati u kakvim uvjetima žive, a slušati je bilo još i teže.
U derutnoj kućici bez kupaonice i sanitarnog čvora žive supružnici Siniša (39), Božica (27) i majka Barbara (61). Razgovarali smo sa Sinišom koji boluje od karcinoma gušterače.
– Situacija je jako teška. Kada sam počeo jako mršaviti, nisam znao što mi se događa, bolove nisam imao. Liječnici su mi potvrdili da bolujem od karcinoma gušterače. Hitno sam operiran i mjesec dana sam bio u bolnici. Probat će karcinom smanjiti kemoterapijom i morat ću na još jednu operaciju prije Božića – u grču je rekao Siniša Surkuš.
Napomenuo je kako ga je uz bolest još teže pogodilo što ne može fizički raditi. – U međuvremenu mi je i žena zatrudnjela. Trudna je osam mjeseci, a vjenčali smo se prije mjesec dana. Nadam se da ću uspjeti ozdraviti, a veliki poticaj mi je dijete koje će doći na svijet – kazao je Siniša te se osvrnuo na problematiku kuće iz koje je potjeran.
– S bivšom ženom sam bio nešto više od dvije godine. Ostavila me, a iz kuće koju sam namjestio, uz prijetnje ubojstvom potjerao me sin. On mi je razbio kuću i ukrao mnoge stvari. Policija je nekoliko puta intervenirala po tom pitanju, ali ništa se nije promijenilo – rekao je.
Dodao je kako do sada od nikoga nije tražio pomoć. – Radio sam u ljevaonici u Križevcima, a nakon toga u Čeliku koji je otišao u stečaj i završio sam na Zavodu za zapošljavanje. Nakon toga sam radio razne fizičke poslove i svaku kunu sam uložio u kuću iz koje sam potjeran. Sada me shrvala bolest, a najviše na svijetu bi želio da mi žena i dijete koje će doći na svijet imaju osnovne uvjete za život.
Sami ne možemo. Živimo od mamine mirovine koja iznosi 800 kuna, a na režije potrošimo 450 kuna mjesečno. Kuća nam je derutna, vode imamo u bunaru, a kupaonice i sanitarnog čvora u kući nemamo. Oko hrane smo se snašli, drva za zimu smo nabavili, ali potreban nam je adekvatan prostor u kojemu bi živjeli. Dio kuće sam uredio i ožbukao, a htjeli bi imati barem sanitarni čvor – rekao nam je Siniša.
Mama Barbara se uključila u razgovor. – Teško živimo od mojih 800 kuna mirovine, a kad platimo režije 450 kuna, još mora ostati novaca za gorivo kako bi Siniša mogao ići na kemoterapije – tužno je rekla Barbara Surkuš.
Obitelji Surkuš potreban je građevinski materijal kako bi uredili kuću u kojoj bi imali kupaonicu i sanitarni čvor. Sinišu čeka teška operacija, a uskoro će se roditi mala beba.
Dobri ljudi su obitelji Surkuš jedina nada u životu, a kontaktirati ih možete na 091/535 -0916.
prigorski.hr
foto: Marijan Kelemin