Zvonimir, Zvonko Ilijić umjetnički je voditelj dramskog studija križevačkog gradskog kazališta. Iz Zvonka Ilijića zavidna je karijera kazališnog i televizijskog redatelja, koja je počela još za studentskih dana u SEK-u (Studentsko eksperimentalno kazalište), a nastavila se na daskama mnogih naših kazališta i na malim ekranima. Od 2003. 2012., ravnatelj je Gradskog kazališta u Karlovcu.
Pročitajte što nam je rekao Zvonimir, Zvonko Ilijić.
U Karlovcu godinama sam vodio projekt: Svako dijete s područja Županije četiri puta godišnje u kazalište. Ne radi se samo o tome da djeca vide četiri predstave, to je najjednostavnije. Tu je bilo djece iz takvih krajeva da uopće nisu vidjeli kazalište. Trebalo je raditi na njihovom ponašanju, držanju reda u dvorani, potom na pripremanju djece što će vidjeti i tako dalje. Postigli smo odlične rezultate i u tom području podigli kulturu djece, ne samo u Karlovačkoj županiji. Priključivala su se djeca od Čabra do Jastrebarskog.
Po odlasku u mirovinu odlučio sam nastaviti kazališnu karijeru pomaganjem i poticanjem rada malih amaterskih kazališta. Tada se dogodilo da sam slučajno susreo Nikolu Miškeca Novosela, s kojim sam već godinama ranije surađivao. Spomenuo sam mu da razmišljam o suradnji s manjim amaterskim kazalištem, pa mi je predložio da probam nešto u Križevcima. Bio sam iznenađen da u Križevcima ne postoji neki sličan program od ranije, te sam došao na sastanak s g. Mladenom Tenodijem, koji je podržao moju ideju.
Neko sam vrijeme istraživao tržište, pri čemu sam anketirao više stotina djece u osnovnim školama kako bih vidio koliki je interes za tako nešto. To se sve događalo tokom 2014. – 2015. Anketa je pokazala da je velik postotak djece zainteresiran za kazalište, te da j3e velik broj onih koji su i sami izrazili želju da se okušaju na daskama.
Plan jer bio krenuti sa školskom godinom 2015. – 2016., i u listopadu smo se počeli sastajati. Istovremeno, oformljen je Dramski studio, a s druge strane Plesni studio koji vodi kolegica, oba u okviru projekta Gradskog kazališta. Krenuo sam s grupicom od oko 18 djece, te smo za tri mjeseca, točnije 94 dana (što je i bio naslov naše prve pokazne produkcije), održali prvu javnu predstavu za građanstvo. To je zapravo bila ‘pokazna vježba’ u kojoj je svako dijete ili po dvoje zajedno, izvelo odlomak iz dramske literature ili monolog adaptiran iz nekog književnog djela.
Moramo imati na umu zahtjevnost jednog takvog programa za djecu. Treba stati na pozornicu, ući u karakter i izreći tekst. Memoriranje teksta, glasnoća, intonacija, karakterizacija, sve su to zahtjevne vještine kojima ovladavaju profesionalci. Djeca, koja su uglavnom još u osnovnoj školi, koja se prvi puta susreću s time, savladala su zadatak i odradila ovu prvu produkciju, po mom mišljenju odlično. Bili smo spremni za nešto zahtjevnije: cjelovečernju produkciju koju će raditi zajedno.
To je bila predstava Sasvim sam popubertetio?
Da. Tekst Sanje Pilić ‘Sasvim sam popubertetio’ u mojoj dramatizaciji bio je za njih izazov. To jest tekst sa likovima njihovog uzrasta, njima bliskih, ali to nisu oni. Trebalo je ući u drugu osobu, drugi karakter, njima blizak, ali ponavljam, netko drugi.
Kad su počeli dolaziti na probe, to je bila grupa nekih JA, svatko je nametao sebe, bez obzira na ostale. Zajedničke probe i podjela uloga promijenili su to. Počeli su se formirati kao grupa.
Kao grupa sa onim što je u tome najbolje, pokazuju veći interes jedna za drugoga, male grupice koje su bile formirane isprva, više ih ne ograničavaju, s jednakom se pažnjom prilikom proba prati napredovanje drugih.
Sa ovom predstavom bili ste i na jednoj pravoj kazališnoj turneji.
Da. Nakon što je u početku svibnja održana premijera, koja je bila izuzetna, tijekom ljeta pošli smo na turneju u Dalmaciju. Bile su to četiri predstave, praktički u četiri dana, na različitim pozornicama, od kojih neke nisu bile niti prilagođene našoj scenografiji. Tome se treba u trenu adaptirati. Naporan tempo četiri predstave za redom, imao je, međutim kod ove djece baš obrnut efekt: njihova svaka sljedeća predstava bila je sve bolja. Zadnja je bila najbolja. Djeca nisu smao odigrala četiri predstave, oni su tih dana bili doista glumci. Nakon predstava djeca iz publike čekali su ih da se s njima fotografiraju, da im daju autograme (!), bili su zvijezde.
U pripremi je Noć kazališta. Doznajemo da se radi o nečem posebnom.
U noći kazališta, koja je i ranije bila obilježavana u ovom gradu, odlučili smo napraviti svoj program. Prva je ideja bila izvedba ‘Sasvim sam popubertetio’, no odlučili smo se, odnosno ja, za nešto drugo. Godina je Williama Shakespearea, obilježit ćemo ju programom Noći kazališta sa recitacijama Shakespearovih soneta. Recitacija poezije veoma je teška i zahtjevna, a Shakespearovi soneti puni simbola i stilskih figura. Također u prijevodima, ovi soneti obiluju pojmovima koji su današnjim mladima (i ne samo njima) strani. Svako dijete zaduženo je za dva soneta, ali prema vlastitom izboru. To znači da su mnogo više soneta oni pročitali kako bi ih izabrali. To je za njihovo literarno obrazovanje značajno. Možete poslušati na Youtube-u interpretacije Shakespeareovih soneta od najboljih engleskih glumaca, naša djeca u svojoj interpretaciji neće posebno zaostajati za time.
S nestrpljenjem ćemo očekivati ovu produkciju. Možete li nam reći nešto o planovima za budućnost?
Sad slijedi priprema za adventsku predstavu. U toj predstavi sudjeluju svi, mala i veća grupa Dramskog studija i plesni studio. Bit će to prava adventska predstava u kojoj će svi osim Djedice biti djeca, a nosioci predstave su mala grupa. Ima recitacija, glazbe, plesa, svega. Održavat će se uoči Božića, nekoliko izvedbi, za građane, škole, vrtiće…
Mala skupina Dramskog studija sljedeće godine priprema predstavu ‘Jaje’, koja je trebala biti i ranije, ali su se upleli financijski problemi. Aplicirali smo na Ministarstvo, pa se nadamo da ćemo to realizirati.
A što priprema starija grupa Dramskog studija? Neka nova cjelovečernja produkcija za sezonu?
Nova produkcija bit će jedna zahtjevnija predstava kojoj je zajednička tema Ana Frank. To, međutim, neće biti predstava o Ani Frank, nego će Ana Frank više biti misao vodilja. Tema predstave bit će različitost, izdvojenost, komunikacija i potreba za komunikacijom. Problem različitosti i izoliranosti kao posljedice različitosti, danas je posebno izražen. Izdvajanje, a posebno ako se izdvajaš s kvalitetama dovodi do izolacije.
Za pripremu predstave djeca sad čitaju Dnevnik Ane Frank, a poslije toga krećemo raditi na predstavi.
Mnogo je pitanja s kojima će se djeca suočiti, problem izdvojenosti, izoliranosti, pitanje usamljenosti. Djeca će promišljati o tome kroz rad na predstavi, tako da je to za njih jedna zahtjevan zadatak, nakon kojeg bi trebali biti bogatiji za jedno iskustvo.
Očekivat ćemo tu predstavu. Moju ste znatiželju već pobudili, nadam se da će predstava biti uspješna i da će projekt kazališta zaživjeti u našem gradu. Zahvaljujem na razgovoru.
Razgovarao: Zdenko Balog/prigorski.hr
foto: Zdenko Balog