Najdugovječniji hrvatski političar Josip Joža Manolić danas slavi 100. rođendan.

Rođen je 22. ožujka 1920. godine u Kalinovcu. Bivši visokopozicionirani dužnosnik UDBA-e bio je i drugi predsjednik hrvatske Vlade, a njegovi kroničari rado ističu da je u gotovo stotinu godina svog života promijenio šest država – a nije se maknuo u Zagrebu. Nadživio je brojne svoje suvremenike, a u 100. godini vitalnost ne napušta.

Bio je i prvi predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora, partizanski borac u Drugom svjetskom ratu i hrvatski obavještajac.

Politikom se počeo baviti 1937. godine. Već sljedeće godine postaje omladinskim i sindikalnim rukovoditeljem. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941. – 1945.) postaje organizacijski sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku.

Marko Lukunić/PIXSELL

Po ustroju OZNA-e 1944. godine upućen je kao glavni zapovjednik u akciju oslobođenja Bjelovara i okolice. 1946. godine Manolić odlazi u Zagreb za načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija u tadašnjem Sekretarijatu za unutrašnje poslove (između ostalog provodi utamničenje nadbiskupa Alojzija Stepinca). 1948. postaje načelnik u Sekretarijatu unutrašnjih poslova NR Hrvatske.

Kao visokorangirani dužnosnik UDBE, nadzirao je sve zatvore za političke zatvorenike u SFRJ. U međuvremenu, 1960. diplomira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. 1960. godine postaje šef SUP-a (Sekretarijata unutarnjih poslova ) u SFRJ.

1965. godine izabran je u Sabor SR Hrvatske i obnaša funkcije predsjednika organizaciono-političkog odbora, predsjednika zakonodavno-pravne komisije, te člana Ustavne komisije. 1969. godine izabran je po drugi put u Sabor SR Hrvatske. Nakon Hrvatskog proljeća, postao je disident te upoznaje Tuđmana. 1989. godine rukovodi CK SKH na 20. kongresu, te sudjeluje u donošenju odluke o raspisivanju prvih višestranačkih parlamentarnih izbora.

Jedan je od osnivača HDZ-a na zagrebačkom Jarunu (tzv. “barakaši”) 1989. Godine 1990. postaje potpredsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske. Početkom 1990-ih drugi je čovjek u novonastaloj Republici Hrvatskoj, odmah je do Franje Tuđmana, kojemu je bliski suradnik.

Od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. obnašao je dužnost predsjednika Vlade RH, naslijedivši Stipu Mesića na toj dužnosti, jer je ovaj bio izabran za hrvatskog člana u Predsjedništvu SFRJ.

Za vrijeme Manolićeva mandata Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske čime je započet proces razdruživanja Hrvatske od jugoslavenskih republika i autonomnih pokrajina, a Hrvatska je proglašena nezavisnom i suverenom državom. Međutim, pod pritiskom međunarodne zajednice je 7. srpnja 1991.

Brijunskom deklaracijom odgođeno daljnje razdruživanje Hrvatske od Jugoslvaije, što će se u konačnici dogoditi 8. listopada 1991. donošenjem Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ od strane Hrvatskog sabora.

Od 1991. bio je šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (tijelo koje je koordiniralo svim tajnim službama). Od 1993. do 1994. obnašao je dužnost predsjednika Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske.

1994. godine sa Stjepanom Mesićem, Slavkom Degoricijom i drugima, zbog frakcijskih borbi, izlazi iz HDZ-a. Godine 1995. osnivaju svoju stranku Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND), čiji predsjednik postaje sljedeće godine.

Danas je u mirovini i ne bavi se više aktivno politikom. Počasni je predsjednik HND-a.

4. prosinca 1974. rodio mu se unuk, Kolja – Ivan Gembacev, koji ima 2 djece. 6. lipnja 2003. rodio se unuk Josipa Manolića (Ivan-Kolja) i 30. listopada 2005. rodila mu se unuka Odesa.

Oženio je svoju djevojku Mirjanu Ribarić u 98. godini života.  Njegova prva supruga, Marija Eker Manolić poginula je u požaru 2003. godine u 82. godini života.