Zbirka soneta “Po dragom kalničkom kraju” Branimira Antolčića objavljena je početkom 2018. u vlastitoj nakladi u Križevcima u postojbini života i običaja njegovih djedova. Riječ je o selu Podgajec. Te je godine pjesnik darovao zbirku svojim suseljanima.
Uzevši za moto zbirke narodnu mudrost iskazanu stihovima, kakvi se još mogu naći izvezeni na ukrasnim kuhinjskim ručnicima u starim hižama:
Kaj iz serca ne zvira
Sercu niti ne dopira
Zate
Vu ljubavi serce diše
Čitaj drigi kaj tu piše.
Antolčićeva poezija sva je pisana “ iz serca k sercu”, bez obzira na to o čemu pjeva – o zvoniku svete Jane, božurima, leptirima, mjesečini nad Kalnikom, zvijezdama padalicama, raspelu na križanju, o Vukovaru naših dana ili pak o druženju s pajdašima pri kleti.
Antolčić Branimir rođen je u Zagrebu. Radio je u školi u Križevcima, Odgojnom zavodu Lošinj te Učeničkom domu u Selskoj. Cijeli radni vijek učio je i odgajao djecu.
No, korijene djedova vuče iz križevačkog kraja. Zaljubljen u Shakespeareove sonete i sam ih piše. Ova je knjiga napisana na kajkavštini, prigorske varijante. Soneti su nekada pisani prvenstveno o ljubavi, danas su proširili svoje sadržaje. Pišu o raznim, događajima i doživljajima, posvetama, porukama iz svakodnevnog života, o prirodi.
Antolčić posebice voli pisati o zvijezdama, jer ako se igdje nešto lijepo događa onda je to među zvijezdama.
Na kajkavštininama, zagrebačkoj, zagorskoj, međimurskoj, podrvsko-prigorskoj i gorskokotarskoj pisali su mnogi.
Na podrčju Kalničkog prigorja, u križevačkoj varijanti napisana je ova knjižica pod nazivom: “Po dragom kalničkom k (r) aju”. Zbirka donosi 60 soneta.
Baš nije imao sreće, taj lirski glas kaj i blag i drag za osjećajne doživljaje i događaje. Ljepota izblijedi i poružni, ali u srcu drag ostaje zauvijek isti.
Kalnički kraj cvetja raj
Kalnik je Ivanščicu zagrlil,
dok mu veter grane k njoj privijal.
Vranilec si je brata dozival-
ž njim “Na Sleme, na Sleme” popeval.
Šume i livade se zelene, krovi
črleni , turnji cirkvi v neba slavi.
Miholjskoga cvetja sikud je videti
po goric vikendice i kleti.
Sreču nis našel, a još ju iščeš
dojdi f Križevce na Spravišče!
Ščim te strefi črnog oka sjaj
z Dragicu te čaka zemaljski raj.
Živel buš f bajke Kalničkog prigorja,
serce ti bu dala a Tvoje bu zela.
I na kraju Branko Antolčić rekao je kako je povodom proslave 60. obljetnice mature 2. lipnja ove godine u Samoboru, darovao sam ovu zbirku soneta “Po dragom kalničkom kraju”, sposvetom svojim kolegama učiteljima, generacija 1962./1963. 5.A razred.