Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković sa stranačkim je izaslanstvom i predsjedničkim kandidatom Draganom Primorcem u utorak, povodom 25. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, položio vijenac i zapalio svijeću na njegovom grobu na Mirogoju.

“Danas je 25. obljetnica od smrti prvog hrvatskoga predsjednika, utemeljitelja HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Došli smo kako bismo još jednom iskazali poštovanje prema najvećem hrvatskom državniku u povijesti, čovjeku koji je predvodio proces nastanka suvremene Hrvatske, demokratskih procesa i međunarodnog priznanja, ali najvažnije predvodio je oslobađanje i obranu Hrvatske u Domovinskom ratu zajedno s hrvatskim braniteljima i hrvatskim narodom stvarajući slobodnu demokratsku i neovisnu Hrvatsku”, izjavio je Plenković novinarima.

Hrvatska se, podsjetio je, 1990-tih godina za razliku od drugih zemalja srednje i istočne Europe morala nositi s velikosrpskom agresijom Miloševićevog režima, a okupiranim područjima, ubijenima, prognanima, t teškom situacijom u okruženju, osobito u BiH.

“Predsjednik Tuđman je uvijek imao i državničku viziju i snagu da tako komplicirane i zamršene okolnosti u kojima se hrvatski narod u samom početku suvremene Hrvatske našao, pronađe rješenja –  i za oslobađanje okupiranih teritorija, a kasnije i za vještu, mudru aktivnost oko mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja”, naglasio je.

“Ostat će upamćen kao čovjek koji je predvodio sve ključne procese 1990-tih godina. Njegova uspomena je Hrvatska i njegova ostavština. Stoga, svi mi danas koji smo u poziciji da predvodimo i HDZ i Vladu cijenimo njegov doprinos jer su upravo vrijednosti na kojima je gradio ono što nas i dalje vodi u našim aktivnostima”, zaključio je predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković.

Dr. Franjo Tuđman (1922.-1999.) hrvatski povjesničar, političar i državnik bio je predsjednik Republike Hrvatske od 1992. do svoje smrti 1999.. Od 1941. sudjelovao je u antifašističkom pokretu. Nakon II. svjetskog rata završio je studij u Beogradu na Višoj vojnoj akademiji, a iako je 1960. promaknut u čin generala, sljedeće godine napustio je vojnu službu i posvetio se znanstvenom i publicističkom radu. U Zagrebu je 1961. osnovao Institut za historiju radničkoga pokreta gdje je obnašao dužnost direktora do 1967. godine. Profesorom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1963., a doktorom povijesnih znanosti postaje 1965. godine.

Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, održanima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, u Saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva tada još SR Hrvatske. Nakon donošenja novoga demokratskog Ustava 22. prosinca 1990. – na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran za Predsjednika hrvatske države. Ponovo je izabran za Predsjednika u lipnju 1997. godine. Svojim uspješnim vodstvom hrvatske unutarnje i vanjske politike te vojno-redarstvenih akcija i operacija tijekom Domovinskog rata dao je ključan povijesni doprinos suverenosti, samostalnosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.