Rakija, kao piće u sjevernoj Hrvatskoj je u drugom planu. Primat ima vino. Rakija- žganica (žge-peče. u grlu). Kaže se kako sunce žge – kako sunce peče, a pije se uglavnom kao aperitiv prije jela.
U Prigorju se još uvijek popije ujutro žganica za jakost – kažu jutarnji pilci rakije, a rakija je često služila i kao lijek.
Na prženi šećer nalije se rakija i ta se smjesa pila kad je vladala prehlada. Prigorske rakije su jake, oko 20 gradi. Grad je stara mjera za alkohol, a množi se sa 2,5 da bi se dobilo volumen postotka alkohola u rakiji. Dvadeset gradi jednako je 50 posto alkohola.
Prostim okom vidi se jačina rakije i dok god je vjenčić od mjehurića u posudi gdje rakija curi, rakija je dobra, odnosno jaka. Kad rakija krene teći, tada je najjača, a kad nestane vjenčić, teče plaviš. Plaviš nije za piće, već se koristio kao dezinfekcija prigodom štrojenja (kastriranja) odojaka. Njime bi se polile rane.
U nekim krajevima rakije su daleko slabije – mekše. Te se rakije nazivaju brlja.
Doc.dr.sci Marin Mihaljević Žulj iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu rekao nam je sljedeće:
-Šljivovica (rakija od šljiva) je najraširenija rakija u sjevernom dijelu Hrvatske, a potom je kruškovača (od kruške vilijamovke i tepke). Rakija lozovača se proizvodi od masulja grožđa (zdrobljenog grožđa). Ako se masulj preša, dobit će se mošt, a ako se masulj peče u kotlu, dobit će se rakija lozovača.
Ako se peče kom (komina) dobiva se rakija komovica ili pečenjem tropa (tropica). Ukoliko se bilo koja rakija u kotlu peče, to je prepečenica. Narod poznaje i dudovaču (rakiju od duda), rakiju od kukuruza, od krumpir – kazao je Marin Mihaljević Žulj.
U narodu je uvriježen izraz pečenje rakije, iako je riječ o pečenju šljiva, drugog voća ili tropa. Ako se u rakiju stave razne ljekovite mirisne trave, dobije se rakija travarica. U nas je popularna i rakija medica – rakija pomiješana medom. Narodno je iskustvo veoma raskošno u pripravljanju ovog napitka.
Ovih smo dana u Brčevcu, 51. selu nadomak Vrbovca naišli na pečenje rakije. Božo Haboić pekao je rakiju od tropa, a pomagala mu je Radojka Findri.
Rakiju valja znati ispeći. Pazi se na snagu vatre. Kad procuri mlaz rakije mora biti tanak. Valja znati kad krene plaviš. Tad se staje s pečenjem. Kušači ili degustatori su izuzetno važni kad je riječ o kvaliteti rakije, jer će oni potvrditi njenu kvalitetu.
Doduše, još se nije dogodilo, točnije rečeno ne pamti se, da degustatori nisu pohvalili rakiju. Najčešće bi rekli da smrdi – na još.
Dobri poznavatelji „plamene vode“( izraz se udomaćio iz westerna, jer su navodno Indijanci taj pojam rabili za sve vrste alkohola, pa i rakiju), znaju kušanjem ili po mirisu reći koje je voće u kotlu iz kojega curi rakija. Znaju reći i da se čuje se kruška tepka ili da se osjeća kajsija, ili ima i dunje.
Narodni običaj pečenja rakije zadržao se do danas – bolje da propadne selo nego običaj.
Dragan Vicković/prigorski.hr