Na obroncima Kalnika nedavno je održana vježba spašavanja unesrećenog paraglajdera, a iskusni paraglajder Franko kaže da su takve vježbe itekako potrebne jer je i sam dospio u situaciju da je dva sata visio s krošnje čekajući spasioce.

Franjo Kuzmić, među kolegama paraglajderima poznat kao Franko, podržava vježbu koja je okupila pripadnike hitnih službi Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, a kao potvrdu navodi svoj primjer, jer je zbog nezgoda pri slijetanju dobro poznat gorskim službama spašavanja, kako domaćim, tako i slovenskim.

Paraglajding je ekstreman sport i nesreće nisu rijetkost, unatoč tome što je u posljednjih 20 godina znatno unaprijeđena sigurnost letenja.

U većini nesreća uzrok je isključivo ljudski faktor, a one se uglavnom događaju prilikom uzleta i slijetanja. Dogodilo se i da je grom usred leta pogodio paraglajdera, ali takvi slučajevi su izuzetno rijetki.

Da bi se ušlo u svijet letenja pomoću zračnih struja, nužno je steći znanja iz meteorologije, prepoznati vremensku prognozu koja će omogućiti siguran let i savladati vještine polijetanja, letenja, manevriranja krilima i slijetanja.

„Ljudi vide paraglajdera kako polijeće pa misle da je to lako savladati, no iza svakog letača su godine učenja, kako teoretskog tako i praktičnog“, ističe 65-godišnji Franko koji se paraglajdingom bavi od 2000. godine i još se smatra početnikom.

Trenutno pauziram jer sam pretrpio ozljedu kralježnice pri slijetanju, ali vjerujem da ću ponovno poletjeti, kaže.

Paraglejderi ne lete uz pomoć vjetra, on je većinom tek pomoćno sredstvo koje pomaže pri polijetanju. „Mi letimo na termiku, jer sunce zagrijava zemlju koja potom ispušta balone toplog zraka koje hvatamo i pomoću njih se uzdižemo“, objašnjava Franko.

Zračni stupovi, poput svojevrsnih dizala za paraglajdere, dižu letače do mjesta kondenzacije, odnosno baze oblaka. Tu se može dogoditi i po život opasna situacija kad oblak nabuja i pretvori se u kumulonimbus koji nekontrolirano povlači paraglajdera.

Paraglajding je opasan, ali još uvijek manje nego motociklizam

U Hrvatskoj ima oko 600 paraglajdera, a alpskom dijelu Europe, Sloveniji, Italiji, Austriji i Švicarskoj tim sportom se bavi na desetke tisuća letača.

Nažalost, tamo godišnje život izgubi 300 do 500 osoba, ali paraglajding je i dalje manje opasan sport nego, primjerice, motociklizam, tvrdi Franko.

Kaže da je preletio gotovo čitav svijet, od Australije preko Europe, do Kube i Brazila. Najduži let bio mu je 60 kilometara, ali zato jer je “teža ptica”, dok je njegov sin preletio 160 kilometara.

Najbolja destinacija za letenje je Brazil, tamo iskusni piloti prelete do 600 kilometara, a rekord u postizanju visine je 5500 metara.

Franko kaže da je “dobra mušterija” gorskih službi spašavanja, kao prilikom zadnjeg pada u Sloveniji, kada je čekao pomoć dva sata viseći sa stabla. Objašnjava da mu se na 300 metara visine preklopilo krilo, no na sreću je pao u krošnju, a kolege su pozvale spasioce.

„Najčešće se nesreće događaju kad se piloti krenu sami spašavati, pa nakon što se oslobode konopaca i krila padnu i ozlijede se. Stoga je najbolje čekati pomoć“, savjetuje Franko.

Podsjeća na slučaj u Triblju kada se mađarski pilot zapleo o žice dalekovoda. Umjesto da pričeka pomoć, sam se oslobodio, pao s velike visine na kamenje i, nažalost, na mjestu poginuo.

Ne idite na letenje sami, uvijek povedite nekoga sa sobom. Kao što ronioci uvijek zaranjaju u paru ili skupini, tako bi se trebali ponašati i piloti koji lete uz pomoć svilenih krila, poručuje Franko.