Održano je svečano otvorenje grupne žirirane izložbe ilustracija „Gorka slika“ u prostoru Udruge Artoratorij u Vrbovcu.
Izložba donosi vizualne interpretacije gorčine, inspirirane pobjedničkim pričama književnog natječaja Narodne knjižnice Vrbovec i Irene Skopljak Barić “ZA najbolju GORKU priču“, a kroz radove mladih suvremenih umjetnika/ca istražuje emocije tuge, čežnje, bijesa i samoće.
Stručni žiri u sastavu: Tina Rajić, kustosica izložbe, mag.hist.art, mag.museol., Verena Jakuš, osnivačica i predsjednica Udruge Artoratorij, mag.art., Ivan Mak, suosnivač i tajnik Udruge Artoratorij, mag.educ.art. i Sanja Tarandek, potpredsjednica Udruge Artoratorij, mag.educ.art., odabrao je 14 od 29 prijavljenih autora/ica za sudjelovanje na grupnoj izložbi ilustracija “Gorka slika”. Na izložbi sudjeluju: Mihael Bađun, Mihaela Erceg, Ivana Geček, Tea Ivković, Erika Komar, Anita Kos, Mia Maraković, Helena Nemeš, Maja Perak, Marija Prša, Magadalena Samardžić, Julia Stura, Nataša Takač i Hana Volner.
Izložba ostaje otvorena do 22. travnja.
Uopšte ne znam kako sam rukom srušio sa stola onu keramičku činiju. Srećom, odlomio se samo komadić. Ne vidi se da sam je lepio. – odlomak iz priče „Mrtva priroda“ Danijele Repman.
S desne strane autoceste, negdje oko Karlovca, živi krdo divljih konja. Iz daljine izgledaju sretno i slobodno. Gledaju pred sebe kao da ih se autocesta ne tiče, kao da su svjesno izabrali baš to mjesto, baš tu travu i baš te ispušne plinove. “Nemoguće da im je ovdje dobro. Zašto svejedno ostaju?”
Pokušavam im vidjeti oči, prodrijeti im u misli dok me život vozi pored njih. “Sigurno čekaju svoju priliku”, objašnjavam si. Čekaju da ojačaju, da se mentalno pripreme, da se u glavi oproste od staroga života uz ogradu bučne ceste. Čekat će još neko vrijeme, a onda će se zaletjeti preko autoceste, preko livade, preko šume, preko brda, daleko negdje, negdje daleko, ne znaju ni sami kamo. Tamo će biti sretni. – odlomak iz priče „Na livadi pored autoceste“ Ive Bezinović-Haydon.
Na kavi listam novine. Na sedmoj stranici, u desnom kutku dolje, kao kakva nebitna vijest, upada mi u oči kratak članak: “Na krdo divljih konja naletio vlak”. Ne mogu si izbiti slike iz glave. “Što ti je?
Prestani plakati”, naređuje mi život. Da ima zviždaljku, sada bi objavio da vlak, nakon kratke stanke za maštanje, ponovno kreće s prvog perona. “Dućan, ručak, pospremi stan, idi po djecu, i onda ispočetka. I sutra opet, i opet, i opet. Nasmiješi se, budi sretna s time što imaš. Nema stajanja, nema čekanja, nema bježanja. Idemo.” Lokomotiva koja sve pred sobom ruši u pravocrtnom, nezaustavljivom gibanju prema zadanome cilju. Pregaženi konji u pokušaju bijega prema slobodi.
Sudar svjetova. – odlomak iz priče „Na livadi pored autoceste“ Ive Bezinović-Haydon.
