Vrijeme kada se od proizvodnje i prodaje mlijeka u Hrvatskoj moglo dobro živjeti, nepovratno je prošlo, a sve malobrojnije mliječne farme jedva vežu kraj s krajem. Stjepan Marenčić nositelj je obiteljskog gospodarstva u Zaistovcu, i jedan je od onih koji više ne nalaze računicu u prodaji mlijeka.
Stjepanu u radu pomaže i supruga Marija, kći Božica i njezin suprug Slavko Dubravec. Mi smo stigli u vrijeme kada je Stjepan bio u najvećem poslu, pa nam je o radu na ovom gospodarstvu ukratko ispričao zet Slavko, koji se netom vratio iz šume i dovezao drva za ogrjev. Naime, kao i većina mještana u ovom kraju, i ova obitelj posjeduje više hektara šume, pa zimi ne mora razmišljati o visokim računima za grijanje.
– Oduvijek se bavimo poljoprivredom, no do prije desetak godina imali smo manji broj goveda, rekao nam je Slavko. Prije smo se više bavili svinjogojstvom. Znali smo hraniti po dvadesetak svinja za prodaju, jer je bilo mnogo isplativije, pa danas svinje hranimo samo za vlastite potrebe.
Povećali smo broj grla u našoj staji, i krenuli s proizvodnjom mlijeka, no to je trajalo svega par godina. Otkupna cijena mlijeka počela je padati, a mi smo smanjili broj muznih krava i proširili tovljeničku proizvodnju. Imamo desetak jutara livade i isto toliko oranica na kojima sijemo pretežno kukuruz, a nešto manje pšenice i ječma.
Svu potrebnu mehanizaciju posjedujemo vlastitu, a imamo i tri traktora, kazao je naš sugovornik, rukom pokazujući na stari Univerzal i IMT. Sva proizvedena hrana potrebna je za ishranu naše stoke. Imamo 13 muznih krava, uglavnom simentalki, no mlijeko više ne prodajemo već njime hranimo tovljenike i za naše potrebe pravimo sir i vrhnje.
Ja sam po struci trgovac i radio sam 11 godina u jednom trgovačkom poduzeću, no trenutno sam nezaposlen pa zajedno s ostalim ukućanima radim na poljoprivredi. Na gospodarstvu ne rade jedino naša djeca, sinovi Luka i Mihael koji su još mali, no nadamo se da će nastaviti poljoprivrednu tradiciju- zaključio je Slavko Marenčić.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorjs