Okrugli stol “O hrvatskim biblijskim prijevodima”, na kojem se raspravljalo o aspektima biblijskoga prevođenje, teološkim posljedicama različitoga prevođenja tekstova te važnosti prijevoda za hrvatsko društvo i društveni identitet održan je u ponedjeljak navečer u Matici hrvatskoj.
Igor Marko Gligorić s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu istaknuo je kako biblijski prijevodi predstavljaju važan teološko-jezični korpus značenja i konceptualizacije i razumijevanja Svetoga pisma.
Osim što prijevodi predstavljaju najprevođenije, najcitiranije prve objavljene i otisnute knjige u povijesti zapadne civilizacije, rekao je, promatramo ih i kao svojevrsnu spoznajno jezičnu riznicu vremena u kojemu su nastali.
Oni, naglasio je, predstavljaju i vrelo razumijevanja sinkronijskoga otkrivanja sveza među konceptima i odnosa između izvornika i različitih njihovih prijevoda.
Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Taras Barščevski je naglasio kako se Biblija prevodi zato što sadrži Riječ Božju, a istaknuo je i da Sveto pismo prevodimo na druge jezike jer ga na hebrejskom, grčkom i aramesjkom možemo čuti, ali ga ne razumijemo. O razumljivosti Riječi Božje ovisit će i svaki prijevod, napomenuo je i dodao kako se neki prijevodi koriste za liturgiju i služe zajednici, dok su primjerice kod prijevoda za mlade koristi jezik više prihvatljiv mladima itd.
Umirovljena profesorica sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Zrinka Jelaska podsjetila je da je Kašićev hrvatski prijevod Biblije nastao u 17. stoljeću, pa su onda dva cjelovita prijevoda nastala u 19. stoljeću, pet prijevoda u 20 stoljeću, a onda mnoštvo prijevoda u 21. stoljeću.
Napomenula je i kako je, baveći se Biblijom, smislila riječ prijevodnik, koju je definirala kao tekst koji je jezično toliko različit od drugoga da se treba smatrati drukčijim tekstom. Neki su mijenjali aorist i imperfekt u perfekt te redoslijed riječi bez ikakva kriterija, napomenula je i dodala kako su promjene bile toliko velike da je to postao novi prijevodnik.
Po riječima profesora Fakulteta političkih znanosti Borisa Becka, Kašićev prijevod Biblije nastao je tako što je bila planirana ideja da hrvatski jezik bude misijski jezik za susjedne narode koje je trebalo prevesti katoličkoj vjeri ili barem kršćanskoj.
Kao redovnik poslušao je naputke pa je napravio i gramatiku i preveo Bibliju, da bi se standardizirao oblik hrvatskoga jezika, napomenuo je i dodao kako je taj jezik bio namijenjen ekspanziji vjere.
Ocijenio je kako je Zagrebačka Biblija iz 1968. bila senzacija kad se pojavila jer se pojavila u kratkom vremena i u teškim okolnostima, pa je bila demonstracija kulturne moći i jezične snage kao i ohrabrenje vjere.
Takva se Biblija vjerojatno, smatra, samo nekoliko godina kasnije više ne bi mogla pojaviti, no Hrvatska je danas slobodna zemlja koja brine o identitetu, jeziku i kulture, a uostalom ima i svoje institucije koje se o tomu brinu. Biblija danas zbilja može biti Riječ Božja, rekao je i dodao kako se ona može usredotočiti na svoju vjersku funkciju. Naglasio je kako ona danas ne mora biti nadomjestak za institucije koje ne postoje.