Očuvanje dijalekata, koji su okosnica identiteta, uvelike ovisi o učiteljima, poruka je okrugloga stola povodom obilježavanja 20 godina od donošenja UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u srijedu u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.
Očuvanje dijalekta ovisi o reakciji učitelja na govor učenika, poručio je đurđevački profesor s odsjeka za germanistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu Velimir Piškorec, autor Hrvatskog jezičnog atlasa.
“Kad sam bio klinac u osnovnoj školi, poticalo se pisanje na domaćem govoru. Važna je uloga nastavnika kakav će stav prenijeti djeci – hoće li reći ‘sram te bilo, pričaš po seljački’, ili će reći – ‘bravo, tak su govorili naši stari, to trebamo čuvati jer ako to ne čuvamo ne znamo tko smo'”, poručio je Piškorec.
Rad s budućim učiteljima je presudan u očuvanju idioma, smatra Emina Berbić Kolar, dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koja se u svome radu bavila slavonskim govorima.
“Govori su vrijedni jer prenose naš identitet”, smatra Ivana Kurtović Budja s Odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik.
Hrvatska se nalazi među zemljama s najviše zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, među kojima se nalazi 35 jezičnih ili s jezikom povezanih kulturnih dobara, te je posebna po tome što zaštićuje svoje govore, ističe Kurtović Budja.
“Ranije se u Konvenciji jezik i govor nisu uvrštavali u kulturno dobro, već su to bili plesovi, običaji, umijeće priprave jela, pletenje, sviranje – različite etnološke prakse. Jezik se ubrajao samo kao sredstvo prenošenja tih umijeća i kulturnog dobra. Hrvatska ima Zakon o očuvanju kulturnih dobara iz 1999. u kojemu se jezik, govor i toponimika drže kulturnim dobrima, prije Konvencije”, istaknula je.
Dodala je da je važnost Konvencije u tome jer je prva u ovom dijelu svijeta koja je prepoznala nematerijalnu baštinu.
“UNESCO-ova Konvencija važna je zato što je u zapadni svijet uvela prepoznavanje nematerijalne kulturne baštine kao kulturnog dobra. Nematerijalna baština inače je više prepoznata na istoku svijeta, a na zapadu su građevine, arhitektura, slike i tome slično. Sva sreća da Hrvatska nije tako razvijena da smo sačuvali puno toga nematerijalnoga”, poručila je za Hinu.
Okrugli stol o očuvanju hrvatske jezične baštine organiziraju Institut za hrvatski jezik i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.