Hrvatski filmski savez objavio je monografiju posvećenu Zvonimiru Berkoviću, kazališnom i glazbenom kritičaru, filmskom scenaristu, redatelju i publicistu, u povodu čega je u srijedu u kinu Tuškanac, uz promociju, pripremljena i filmska večer u čast autora kojega se smatra klasikom hrvatske kinematografije.
Monografija Berković, koju potpisuje petnaestak autora, većim je dijelom usredotočena na Berkovićev filmski opus te donosi analitičko-interpretativne i esejističke tekstove o njegovim najznačajnijim filmovima i (ne)realiziranim scenarijima, ističe se u najavi Hrvatskog filmskog saveza.
Obuhvaća i sveobuhvatne portrete koji se dotiču drugih, jednako plodnih stvaralačkih područja u kojima se iskušavao prije i poslije aktivna bavljenja filmom, a u monografiji se oglasio i sam Berković u opsežnom i provokativnom bio-filmografski intervju koji je s njim vodio filmski kritičar Nenad Polimac u tjednima prije njegove smrti, dodaje se.
Nakon promocije monografije, na kojoj će govoriti glumac Rade Šerbedžija, redatelj Branko Ivanda, filmska kritičarka Alemka Lisinski te urednici Nenad Polimac i Diana Nenadić, prikazat će se njegov kratki dokumentarni esej “More, grebeni, pisma” iz 1987. te igrani “Rondo” iz 1966. godine.
Ta psihološka drama Berkovićev je debitantski dugometražni prvijenac, prvi i jedini izrazito komorni hrvatski film, čija je filmska struktura izgrađena prema principu glazbenog oblika rondo. Nerijetko se opisuje kao ključni film autorske kinematografije, klasik i remek-djelo, a u “Tuškancu” se prikazuje u okviru ciklusa “Pedesetogodišnjaci”.
Zvonimir Berković (Beograd, 1928.-Zagreb, 2009) živio je u Zagrebu od petnaeste godine, gdje je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost. Studirao je violinu na konzervatoriju, bavio se lutkarskim kazalištem, pisao glazbene i kazališne kritike, a s filmskim je radom započeo 1954. godine.
Kao prvi dramaturg u Jadran filmu piše scenarije te za onaj Tanhoferova filma “H-8” osvaja Zlatnu arenu. Redateljski prvijenac mu je bio dokumentarac “Moj stan” iz 1962, koji je nagrađen na festivalima u Cannesu i Beogradu.
Uspjeh nastavlja i s “Rondom” koji u Puli osvaja šest nagrada, a režirao je još dugometražne igrane filmove “Putovanje na mjesto nesreće”, “Ljubavna pisma s predumišljajem”, “Kontesa Dora” te nekoliko kratkometražnih uradaka.
Predavao je filmski scenarij i dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a tijekom devedesetih je redovito pisao kolumne za nekoliko medija, komentirajući aktualna društvena događanja, koje su okupljene u nekoliko knjiga.
hina
fah