Jedno od sve rjeđih proizvođača mlijeka u podravskom kraju je i obiteljsko gospodarstvo čiji je nositelj Ivan Kišiček iz Ferdinandovca.
– Poljoprivreda je ovdje oduvijek bila glavni izvor prihoda, no mi smo se devedesetih godina proteklog stoljeća okušali i u trgovini. Otvorili smo trgovine mješovitom robom u Kalinovcu, no pojavom velikih trgovačkih lanaca broj kupaca se smanjivao pa smo 1996. godine zatvorili trgovine i odlučili se za poljoprivrednu proizvodnju.
Supruga Vesna i ja odlučili smo se za proizvodnju mlijeka, rekao nam je Ivan. Tako smo već sljedeće, 1997. godine podigli kredit HBOR-a i kupili 80 koza, a namjeravali smo kupiti i 20 krava. Koze su u to vrijeme bile prava rijetkost na našem području, a mi smo planirali otvoriti i malu siranu.
Tražili smo ozbiljnog uzgajivača koza koji nam može garantirati njihovo zdravlje, pa smo na kraju koze kupili od tadašnje Sirele iz farme Samarica. Na žalost, bili smo prevareni, jer se na kraju utvrdilo da su koze zaražene neizlječivom bolesti koju su u Sireli prikrivali.
Tako se događalo da u samo jednom danu ostanemo bez petnaestak jarića, a uzrok pomoru nije bio poznat. Mi smo tražili da nam otkriju od čega jarići ugibaju, no nitko nam nije znao reći istinu. Koze su uvezene iz Francuske, a nakon poslanih uzoraka krvi, bolest je otkrio tek veterinarski institut u Nici, objašnjava nam Ivan propali projekt uzgoja koza, naglasivši da je slučaj bio i na sudu, no na kraju nitko nije bio kriv, a Kišićeki su morali otplaćivati hipotekarni kredit!
– Banka se upisala kao vlasnik naših nekretnina jer je baš sve naše vlasništvo bilo pod hipotekom. Staje za koze ostale su prazne i imali smo samo 5 mliječnih krava. Odlučili smo proizvoditi samo kravlje mlijeko, i 1999. godine podigli kredit i kupili još 10 krava. Uz mnogo odricanja i u to vrijeme relativno dobrom otkupnom cijenom mlijeka, na leasing sam 2002. godine kupio traktor, roto brane i utovarivač, a sve zajedno stajalo je 32,5 tisuće eura.
Mjesečna rata bila nam je od 4,5 do 5 tisuća kuna, a uz to smo vraćali manje dugove, kupovali zemlju i normalno živjeli! I sve to od 15 krava koje su dnevno davale do 150 litara mlijeka, naglasio je naš sugovornik, i dometnuo da je u to vrijeme i njegov brat pohađao fakultet.
Danas je situacija bitno drugačija, mlijeko je potplaćeno pa se sve više mliječnih farmi gotovo svakodnevno zatvara. U Ferdinandovcu je do nedavno bilo oko 2000 mliječnih krava, no danas ih je oko 800-tina! O isplativosti proizvodnje mlijeka sve više se propitkuje i obitelj Kišićek koja danas na farmi ima 30 mliječnih krava.
– Vidjevši da se od mljekarstva više ne može napredovati, okrenuli smo se i drugim granama poljoprivrede, kazala je Vesna. Od jedne stare bake u selu ja sam kupila sjeme koje već oko šest godina „razmnožavam“ . Na maloj površini uzgajamo domaći češnjak koji nam za sada dobro uspijeva i kupci ga sve više traže.
Istina, tu nema prskanja i sve se radi ručno, no zato je češnjak zdrav i velik. Sadimo i grah, no to je za sada također na malim površinama. Također imamo i dvadesetak stabala oraha, kazala je Vesna koja svojim proizvodima redovito sudjeluje na svim poljoprivrednim manifestacijama na đurđevačkom području.
– U radu na našem gospodarstvu sve više se uključuju i naši sinovi Luka, Toma i Lovro. Iako su preko tjedna u Križevcima gdje studiraju na Visokom gospodarskom učilištu, sa nama su preko vikenda i pomažu nam koliko mogu. Kupili su i stado ovaca pasmine Romanovska, to je ovca uglavnom za meso.
Lovro je od svoje ušteđevine kupio i magaricu koju je nazvao Smokvica, a budući da ga u tjednu nema ovdje, mene je zadužio da je svaki dan vodim u kratku šetnju, objašnjava majka Vesna. Baka Marica zbog bolesti nije u mogućnosti raditi, a djed Stjepan pomaže koliko može.
Glavna grana poljoprivredne proizvodnje na obiteljskom gospodarstvu Kišićek još uvijek je proizvodnja mlijeka, no kako su nam rekli sugovornici, ne povisi li mu se otkupna cijena, sve ozbiljnije razmatraju o maloj obiteljskoj sirani.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja
prigorski.hr