U organizaciji Koordinacije udruga Domovinskog rata grada Križevaca i uz potporu Grada Križevaca, u četvrtak navečer u Križevcima je obilježen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
U crkvi sv. Ane održana je sveta misa za sve poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu koju je predvodio katedralni župnik o. Mihajlo Simunović, a nakon mise održan je blagoslov i molitva ispred crkve.
Osim mise i blagoslova, branitelji Domovinskog rata grada Križevaca tradicionalno su ulicama grada i kod murala ratnih postrojbi zapalili svijeće i tako odali počast žrtvama Domovinskog rata te Vukovara i Škabrnje.
Uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja organiziran je odlazak na obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i sudjelovanje u Koloni sjećanja. Osim građana i branitelja, ove godine u Vukovaru sudjeluje i profesorica Ana Rajković s učenicima srednje škole „Ivan Seljanec“ iz Križevaca.
Prisjetimo se, dana 18. studenog 1991. godine JNA je uz pomoć srpskih dobrovoljačkih jedinica ušla u Vukovar nakon višemjesečne opsade. Branitelji Mitnice predali su se oko 15 sati i 30 minuta. Neke grupe branitelja nastavile su se boriti u pojedinim dijelovima grada. Svaki organizirani otpor prestao je tek dva dana nakon ulaska JNA, 20. studenog.
Tijekom Bitke za Vukovar dnevno je u prosjeku na grad ispaljeno 7000 projektila, a više od 90 % zgrada je uništeno. Neprijatelj je angažirao desetke tisuća vojnika, neke procjene govore čak o 80.000 neprijateljskih vojnika u završnim operacijama. U takvim uvjetima vukovarski su branitelji uspijevali braniti grad tijekom gotovo 3 mjeseca.
U tom je razdoblju poginulo 879 branitelja, a prema podatcima Opće bolnice Vukovar poginulo je i 1624 civila uključujući 86-oro djece. Oko 8000 Vukovaraca odvedeno je u logore na području Srbije, a neki od njih se i danas vode kao nestali.
Zadržavanje neprijatelja na 3 mjeseca za vrijeme bitke dalo je ostatku Hrvatske vremena za organizaciju i bilo je među odlučujućim čimbenicima za krajnju obranu zemlje. Već potkraj iste godine hrvatske su oružane snage brojile 200.000 ljudi te su postale sposobne za ofenzivne akcije poput oslobađanja dijelova zapadne Slavonije.
Potaknuto prizorima razaranja grada i stradanjima vlastite vojske, javno se mnijenje u Srbiji počelo okretati protiv nastavljanja rata. JNA je bila iscrpljena bitkom te se od početka iduće godine više nije direktno angažirala u borbama u Hrvatskoj.
Istoga dana pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenoga 1991. godine, kada su uspjeli osvojiti Škabrnju; oni su tijekom samog napada izvodili civile – žene i starije muškarce – iz podruma i ubijali ih na licu mjesta. Civile koji nisu pobjegli iz mjesta nastavili su napadači ubijati i sutradan 19. studenoga 1991. godine. Za posljedicu je imao ubijena 63 Hrvata, 15 branitelja i 48 civila; svaka obitelj u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno”.
Hrvatski sabor u ožujku 2020. godine donio je Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta te se otada 18. studeni obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Vukovar je mjesto posebnog domovinskog pijeteta zbog svoje važne uloge i mjesta u povijesti uspostave samostalne, neovisne, suverene i demokratske hrvatske države te predstavlja simbol hrabrosti, žrtve, pobjede i zajedništva u Domovinskom ratu, kao i Škarbnja, koja je jedno od mjesta najvećeg stradanja.
Pijetet i sjećanje posvećeni su također i onim žrtvama i stradalnicima Domovinskog rata koji su nestali i čije sudbine su još uvijek nepoznate.