Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Osnovnoj školi Sokolovac završen je susretom s karlovačkom spisateljicom, autoricom autobiografske knjige Trči, ne čekaj me! u izdanju nakladničke kuće Alfa, Bojanom Meandžija.
Stotinjak učenika viših razreda imalo je prilike čuti osobno svjedočanstvo o četiri duge godine života u skloništu u Karlovcu tada trinaestogodišnje Bojane koja je svoj roman zapravo tamo i napisala. Završila ga je dok je imala 16 godina. Bio je to ispušni ventil, način na koji se ona nosila s ratom, strahom, ukradenim djetinjstvom.
Mnogo povijesnih činjenica o Domovinskom ratu smo naučili u školi, ali čuti i čitati o konkretnom iskustvu kroz perspektivu trinaestogodišnjakinje i još imati priliku upoznati autoricu, velika je povlastica. Bojana je živi svjedok toga vremena i govori u ime tisuće izgubljenih djetinjstava zbog rata. Njene su poruke sasvim jasne: “Obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije”, „Budimo zahvalni na običnim svakodnevnim stvarima našega života jer su one zapravo dar i u trenutku se sve može promijeniti.“
O iskustvu ratnih stradavanja, autorica je govorila veoma iskreno i duboko. Nije tražila sažaljenje, već je pokušala osvijestiti učenicima da ako imaju topli dom, obitelj, prijatelje, hranu te ako im se život vrti oko normalnih tinejdžerskih briga- znači da je sve u redu.