KRATKA RASPRAVA O UNUTARNJEM ŽIVOTU / Frédéric Lenoir; – Zagreb: TIM press, 2015. – 176 str. ; 20 cm. – 978-953-8075-03-2
Citat iz predgovora:
“Od svih mojih knjiga o filozofiji i duhovnosti, ova je zasigurno najpristupačnija, ali vjerojatno i nakorisnija. Kroz nju ne pokušavam prenijeti teorijsko znanje, već praktično, koje je puno bitnije: kako živjeti dobar, sretan život u harmoniji sa samim sobom i s drugima. Što u ovoj knjizi jednostavnim riječima i primjerima iznosim, kao u razgovoru s prijateljem, je rezultat tridesetogodišnjeg istraživanja i eksperimenata. Moje svjedočenje ne bi imalo nikakve težine da nije potkrijepljeno filozofijom velikih mudraca koji su obilježili moj život: Buda, Konfucije, Sokrat, Aristotel, Epikur, Epiktet, Isus, Montaigne, Spinoza, Schopenhauer, Levinas i drugi. …”
Iz recenzije:
Pitanja o životu i dobrom življenju intrigirala su filozofe i obične ljude oduvijek, a Lenoir u sažetom obliku pokazuje kakvi su sve odgovori u tom smislu davani kroz povijest, no istovremeno je originalan i u izboru tema i primjera, kao i u svojim interpretacijama misli drugih autora te u odmjerenom, ali snažnom isticanju vlastitih teza. Utemeljenost u tradiciji filozofije i kulture s pogledom na naše “ovdje i sada” kod Lenoira dovodi do dvostrukog učinka: čitatelji će u kratkim cjelinama posvećenima pojedinim temama steći cjelovit i dubok uvid u određeni problem, a opet će biti zaintrigirani da istražuju dalje, jer Lenoirova knjiga obiluje referencama na filozofe i mislioce od antike do danas, koji u autorovoj perspektivi postaju naši suvremenici.
Prof. dr. sc. Hrvoje Jurić
Ovom filozofskom raspravom Lenoir ne želi izlagati nikakvu teoriju, nego temeljem vlastitoga 30-godišnjeg istraživanja i iskustva i iskustva svjetskih mudraca govoriti o vrijednosti života, povjerenju, vjeri, odgovornosti za vlastiti život, djelovanju i nedjelovanju, značenju tišine i meditacije u čovjekovu životu, o važnosti spoznavanja i moći razlučivanja, o potrebi upoznavanja samoga sebe, stjecanju kreposti i vlastitim postajanjem slobodnim, o ljubavi prema samome sebi kao i unutarnjem ozdravljenju, o zlatnome pravilu – čuvanju „zlatne sredine“, o ljubavi prema drugome, zatim o nenasilju i praštanju, o nedaćama koje čovjeka snalaze te o smrti i njenom prihvaćanju, o humoru i ljepoti. …
Prof. dr. sc. Ivan Markešić
***
Frédéric Lenoir (1962.) francuski je filozof, sociolog i povjesničar religija. Doktorirao je na Školi visokih studija društvenih znanosti (EHESS) i znanstveni je suradnik u Centru za interdisciplinarne religijske studije u Parizu.
Od 2004. urednik je časopisa Le Monde des religions. Objavio je tridesetak knjiga koje su prevedene na više od dvadeset jezika.
LJETO UTOPLJENIKA / John Burnside; – Zagreb: Vuković & Runjić, 2015.
Slikarica Angelika Rossdal izabrala je Kvaløyu, maleni otok duboko u Arktičkom krugu, da bi se posvetila usamljeničkom ispunjenju svojega poziva. Njezina kći Liv odrasta u izolaciji, provodeći većinu vremena sama ili s postarijim susjedom, Kyrreom Opdahlom. On je opčini starim narodnim predajama i pričama o trolovima, sirenama i o huldri, sablasti koja se pojavi u obliku neodoljivo prekrasne djevojke mameći mladiće u smrt.
Deset godina poslije, Liv se prisjeća tog kobnog ljeta kad su se dvojica mladića utopila pod zagonetnim okolnostima u mirnoj, mjesečinom obasjanoj vodi kraj obale Kvaløye, okušavajući proniknuti u zbilju onoga što je vidjela. Jesu li se smrti dogodile slučajno ili je dječake, kao što tvrdi Kyrre, u pogibelj namamila zloćudna sablast?
Kako ljeto odmiče, a događaji postaju sve zlokobnijima, događa li se uistinu na otoku nešto natprirodno ili Liv – usamljena djevojka koja je cijeli život provela u sjeni svoje prekrasne i nadarene majke – polako gubi dodir sa stvarnošću?
Smješten u bijele noći arktičkoga ljeta, roman se odvija u ozračju sna, no vrhunac doseže u trenutku dubokog užasa. “Ljeto utopljenika” igra je mraka i svjetla, privida i viđenja, koja će držati i progoniti svakog čitatelja još dugo nakon što ljeto prođe.
**
Zaista je rijetko da je pisac podjednako dobar kao pjesnik i romanopisac. John Burnside jedan je od takvih – sjajan pjesnik, izvanredan pisac memoara i izniman romanopisac. – Christina Patterson, Independent
Ono što najviše određuje Burnsideov rad jest ljepota njegove proze. Što god piše djeluje stvarno i, uzmemo li u obzir dobar dio sadržaja njegova novog romana, to je velik kapital za svakog pripovjedača. – Eileen Battersby, Irish Times
***
John Burnside objavio je pet proznih djela i jedanaest zbirki pjesama, uključujući i “The Asylum Dance”, nagrađenu s Whitbread Poetry Award.
Novija djela Johna Burnsidea uključuju zbirku pjesama “All One Breath”, knjigu pripovjedaka “Something Like Happy” – Saltire Scottish Book of the Year – roman “Ljeto utopljenika”, 2011. u užem izboru za nagradu Costa, i zbirku pjesama Black Cat Bone, koja je 2011. osvojila Forward Prize i nagradu za poeziju T. S. Eliot.
Radi kao profesor engleskoga na Sveučilištu St Andrews.
MORE MAKOVA / Amitav Ghosh; – Zagreb: Vuković & Runjić, 2015.
Uzbudljiva saga smještena u 19. stoljeće satkana je oko velebnoga jedrenjaka Ibisa. Otiskuje se na burno putovanje preko Indijskog oceana, ususret surovim opijumskim ratovima s Kinom, a okupio je šaroliko društvo: mornare i slijepe putnike, kulije i kažnjenike.
U doba kolonijalnih previranja, sudbina je združila raznorodnu galeriju Indijaca i zapadnjaka, od propaloga radže i američkoga oslobođenika do udovice s makovih polja i osirotjele mlade Francuskinje. More će sprati stare obiteljske spone i Ibisovi će putnici jedni u drugima naći braću po brodu. Udarit će temelje nevjerojatne dinastije koja će premostiti kontinente, rase i naraštaje.
Nedogledni obzori ove povijesne pustolovine steru se od Gangesovih polja opojnoga maka, preko uzburkanih oceanskih pučina, do egzotike kantonskih uličica. No “Moru makova” silni životni zamah pruža upravo široka lepeza likova čija dijaspora sažima mučnu kolonijalnu povijest Istoka.
**
More makova, prvi dio epske trilogije o Ibisu, zavidno je raskošna saga. Obiluje akcijom i pustolovinama à la Dumas, ali i trenucima tolstojevske pronicavosti uz pokoju notu dickensovske sentimentalnosti. – The Observer
Do danas najbolje i najambicioznije Ghoshevo djelo. Ghosh piše s besprijekornom kontrolom, živo i katkad iznenađujuće maštovito. – The New Yorker
Novi roman Amitava Ghosha prava je babilonska kula i sjajno prenosi jezičnu raznolikost svojih likova. More makova čudesno je djelo nevjerojatnog raspona i suverene moći. – The Plain Dealer
***
Amitav Ghosh autor je međunarodnih bestselera “More makova”, “Rijeka dima” i “Ognjena poplava” koji tvore “Ibisovu trilogiju”. Uz nju je napisao još deset romana i publicističkih djela, te tri knjige eseja. Rođen u Kolkati 1956., odrastao je i školovao se u Bangladešu, Šri Lanki, Iranu, Egiptu, Indiji te Velikoj Britaniji, gdje je doktorirao antropologiju na Oxfordu.
Dobitnik je niza nagrada, uključujući francusku Prix Medici Étranger, prestižnu nagradu indijske Akademije Sahitya, nagradu Arthur C. Clarke i nagradu Pushcart. U siječnju 2007., predsjednik Indije dodijelio mu je Padma Shri, jedno od najvećih indijskih priznanja.
Roman “More makova” bio je u užem izboru za nagradu Man Booker 2008., a osvojio je nagrade Crossword Book Prize i India Plaza Golden Quill Award. Djela Amitava Ghosha prevedena su na više od dvadeset jezika. Gostujući je predavač na sveučilištu Harvard, a živi u Indiji i u Brooklynu u New Yorku.
O SREĆI: FILOZOFSKO PUTOVANJE / Frédéric Lenoir; – Zagreb: TIM press, 2015.
Što znači sreća? Ovisi li o našim genima, o slučajnosti, ili pak o našoj senzibilnosti? Može li se stanje sreće očuvati ili se sastoji tek od prolaznih zadovoljstava? Je li sreća subjektivna? Trebamo li je tražiti i može li ona rasti? Mogu li patnja i sreća koegzistirati? Da bi odgovorio na ova pitanja, Frédéric Lenoir nudi ovo filozofsko putovanje. Ova knjiga je izazovna šetnja s velikim mudracima Istoka i Zapada, šetnja Epikurovim vrtovima užitka gdje odjekuju riječi Montaignea i Zhuang Zhua, gdje se susreće umirujući osmijeh Bude i Epikteta, gdje se može osjetiti veselje Spinoze i Etty Hillesum. To putovanje, obogaćeno konkretnim primjerima i najnovijim saznanjima iz područja neuroznanosti, pomoći će nam da živimo bolje i naučimo kako biti istinski sretni.
Autor u Zaključku piše: “Ovu sam knjigu započeo sociološkom definicijom sreće: biti sretan, to znači voljeti život kakav vodimo. Ako bih na kraju ovoga putovanja morao dati osobnu definiciju sreće, rekao bih da to jednostavno znači voljeti život. Ne samo život kakav vodimo ovdje i sada i u kojemu nas možda očekuju neka zadovoljstva, nego život kao takav. Život koji nam sutra isto tako može donijeti radost ili tugu, ugodan ili neugodan događaj. Biti sretan znači voljeti život, cijeli život: sa svim njegovim usponima i padovima, tračcima svjetlosti i mračnim fazama, s užicima i mukama. …”
***
Frédéric Lenoir (1962.) francuski je filozof, sociolog i povjesničar religija. Doktorirao je na Školi visokih studija društvenih znanosti (EHESS) i znanstveni je suradnik u Centru za interdisciplinarne religijske studije u Parizu.
Od 2004. urednik je časopisa Le Monde des religions. Objavio je tridesetak knjiga koje su prevedene na više od dvadeset jezika.
PIZZERIJA KAMIKAZE I DRUGE PRIČE / Etgar Keret; – Zaprešić: Fraktura, 2015.
Iz predgovora:
Da se može napraviti, karta svijeta po Etgaru Keretu imala bi svoj Teksas i svoj Tel Aviv, svoje šutljive anđele i ambiciozne vozače autobusa. Na nju bi bili ucrtani selo u Uzbekistanu gdje još i danas stoji ulaz u Pakao i mjesto na koje nakon smrti odlaze samoubojice – gdje slavni pjevač, izvjesni Kurt, ne prestaje jamrati, a arapski se teroristi odaju alkoholizmu, jer u tamošnje barove ne zalaze obećane im hurije.
Da se može nacrtati, karta svijeta po Etgaru Keretu na sebi bi imala pregažene pse, beznadno trezvene roditelje, prve ljubavi i izdaje, neodoljive kasice-prasice, i dobrim bi dijelom odgovarala karti djetinjstva: sve na njoj bilo bi nam poznato, ali i kao da sve to vidimo prvi put. Legenda bi joj sadržavala riječi poput “seks”, “Kafka”, “Holokaust”… ali i druge…
Da se može proizvesti, karta svijeta po Etgaru Keretu mnoge bi zbunila, a još brojnije usrećila, što, nažalost, otežava serijsku proizvodnju. Na njoj, svijet bi nam najednom izgledao malo apsurdniji i malo istinitiji, malo luđi i ljepši, možda čak i malo više naš – a s tim bi (sa svijetom ili s nama) nešto valjalo započeti.
***
Etgar vješto isprepliće svakodnevno i apsurdno, a pritom piše s puno humora o stvarima koje zapravo nisu nimalo smiješne: samoubojstvo, ljubavni jadi, bol, ludilo i život u središtu sukoba na Bliskom istoku. Sa svojim osebujnim i pomalo prpošnim stilom Keret upakirava okrutnu stvarnost u neki podnošljiviji oblik koji ipak ne privlači podsmijeh. Ova knjiga je iznimno zabavna i vrijedna čitanja a istovremeno nemilosrdno iskrena.
***
Etgar Keret rođen je u Tel Avivu 1967. i jedan je od najpopularnijih izraelskih književnika današnjice. Osim što su bestseleri u Izraelu, njegove knjige osvojile su najuglednija međunarodna priznanja i prevedene su na dvadesetak jezika.
I kao filmski redatelj Keret je ostvario zapaženu međunarodnu karijeru: njegov film “Skin Deep” osvojio je prve nagrade na više međunarodnih filmskih festivala i dobio izraelski Oscar, a za film “Meduze”
Keret je 2007. osvojio nagradu Camera d’Or filmskog festivala u Cannesu. Hrvatskoj publici Keret je poznat po prijevodima zbirki priča “8% ni od čega” i “Iznenada netko pokuca”, a odnedavno i po noveli “Pizzerija Kamikaze” prema kojoj je hrvatski redatelj Goran Dukić snimio hvaljeni film “Wristcutters: A Love Story”.
MOGLA SAM TO BITI JA: ROMAN / Marina Vujčić. – Zagreb: Hena com, 2015.
“Mogla sam to biti ja” najslojevitiji je, ali i najosobniji roman Marine Vujčić. Okosnica radnje su životne okolnosti psihijatrice Laure Herman i pacijentice koja joj dolazi ispričati svoju priču. No ovdje psihoterapija nije tek psihoterapija, niti su junakinje baš u ulogama koje se u psihijatrijskoj ordinaciji podrazumijevaju. Dvjema osnovnim pričama pridružene su ispovijesti još troje Laurinih pacijenata koje autorica suptilno nijansira te, vješto ispreplićući njihove životne putanje, kreira mozaičnu priču o različitim verzijama prebolijevanja teških iskustava.
Prilagodba vlastitog života tuđim očekivanjima, nezadovoljstvo u vezi, pogrešni životni odabiri, suočavanje s gubitkom partnera te tegobnost otpočinjanja ispočetka žarišne su točke romana. Raspon tema Marina Vujčić još proširuje i problematizacijom psihoanalize, u srži koje je verbalizacija ljudskih iskustava i narativizacija života, a to uz motiv „romana u romanu“ njezinu knjigu pretvara u suptilnu romanesknu posvetu umjetnosti riječi i književnosti.
***
Marina Vujčić vrsna je stilistica elegantnog rukopisa kojim hrabro problematizira ozbiljne teme stvarajući intimističku prozu problemski posve korespondentnu vremenu u kojemu živimo i životnim iskušenjima i mrakovima s kojima se svakodnevno suočavamo.
Božidar Alajbegović, urednik
***
Marina Vujčić rođena je 1966. godine u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. godine diplomirala je kroatistiku i otad radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti i lektorica.
U izdanju Hum Naklade 1998. godine izlazi joj knjiga za djecu “Bijeg uz brijeg”.
- godine u nakladi izdavačke kuće Profil objavljuje roman “Tuđi život”, a 2014. u nakladi izdavačke kuće Hena com roman “A onda je Božo krenuo ispočetka”.
Njezine drame “Sretan kraj” i “Čekaonica” uvrštene su 2008. i 2010. godine u uži izbor na Natječaju za dramski tekst “Marin Držić” i preporučene za izvođenje hrvatskim kazalištima.
prigorski.hr/Gradska knjižnica “Franjo Marković” Križevci (Lovro Janeš)