KLIMA: 30 PITANJA ZA RAZUMIJEVANJE KONFERENCIJE U PARIZU / Pascal Canfin, Peter Staime; – Zagreb: TIM press, 2015.
Suočeni s klimatskim promjenama, može li tehnologija spasiti klimu? Je li Francuska uistinu uzor u borbi s klimatskim promjenama? Što može učiniti Barack Obama? Zašto se stvari pokreću u Kini? Tko ne želi uspjeh klimatskih pregovora?
Dok Francuska čeka UN-ovu Konferenciju o klimi (COP21) zakazanu za prosinac 2015., knjiga Klima. 30 pitanja za razumijevanje Konferencije u Parizu nudi rješenja za razumijevanje prednosti i nedostataka takvih konferencija.
Autori Pascal Canfin i Peter Staime, koji prate pregovore i sudjeluju u njima, dešifriraju geopolitičke probleme, ekonomsko i financijsko okruženje ovog summita ključnog za našu budućnost. “Bitka za Pariz” još nije ni dobivena ni izgubljena, ali se trenutno vodi u službenim krugovima ekonomskog i financijskog svijeta, kao i putem neophodne mobilizacije građanstva.
Iz Pogovora Zorana Skale:
“Uz to što su prikupili sve važnije rezultate znanstvenih istraživanja o klimatskim promjenama, autori Pascal Canfin i Peter Staime potrudili su se objasniti koliko nam tehnologija može pomoći i koliko je nužno promijeniti način života i djelovati na okoliš. Objasnili su nam pregovaračka polazišta glavnih emitera te interese koji su utjecali na rezultate prethodnih konferencija zbog kojih smo svi izgubili vrijeme potrebno za postupne prilagodbe. Ponudili su nam i viziju kako bi život mogao izgledati uspijemo li se mobilizirati i surađivati na smanjivanju emisija stakleničkih plinova i na prilagođavanju klimatskim promjenama. Za nas u Hrvatskoj bitno je da naš nacionalni doprinos bude razmjeran našoj veličini i u okvirima postizanja globalnog cilja od 2 °C, da nam planovi budu usklađeni s onim što je potrebno da se naš utjecaj na klimu neprestano smanjuje – do potpune dekarbonizacije te da se jača otpornost na one klimatske poremećaje i druge krizne pritiske koji se više ne mogu izbjeći.”
***
Pascal Canfin, političar i publicist, bivši ministar razvoja Francuske (2012. – 2014.). Jedan je od najvažnijih stručnjaka zaduženih za pripremu Konferencije COP21 koja će se u prosincu 2015. održati u Parizu. Glavni je savjetnik o klimi u Svjetskom institutu za resurse (WRI), najvažnijoj svjetskoj organizaciji za pitanja okoliša. Zastupnik je u Europskom parlamentu.
Peter Staime suautor je knjige Klima. 30 pitanja za razumijevanje Konferencije u Parizu i već čitavo desetljeće jedan od glavnih stručnjaka u međunarodnim klimatskim pregovorima. Objavio je niz stručnih i znanstvenih radova u specijaliziranim znanstvenim časopisima.
POSLJEDNJA ŽRTVA / Karen Robards; – Zagreb: 24sata, 2015.
“Povucite granicu između dva izrazito popularna žanra, misterija i ljubavnih romana, i u sredini ćete naći najprodavaniju Robards. Ona ta dva svijeta spaja poput nikoga drugoga, vješto ispreplićući fabulu i strast.” – Albany Times Union
Tražena stručnjakinja za kriminalnu patologiju, dr. Charlotte Stone često sjedi licem u lice s poremećenim ljudima. U šesnaestoj godini, i sama je preživjela krvoproliće serijskog ubojice. Zbog informacija koje je dala policiji, Boardwalk Killer povukao se, ali Charlie je svoje postmortem vizije žrtava zadržala za sebe. Godinama kasnije, kako bi zaštitila svoju vjerodostojnost kao psihološka stručnjakinja, nikome ne govori o tim prikazama. No sada je nestala jedna tinejdžerica, a nad njezinom je obitelji izvršen pokolj. Boardwalk Killer – ili bolesni imitator s njegovim modusom operandijem – vratio se. To je jedini slučaj kojemu Charlie, i sama zna, ne bi trebala prilaziti. No isto tako zna da je ona možda jedina osoba na svijetu koja može zaustaviti tog opasnog ubojicu, posebno kada dobije pomoć od neočekivanog izvora: vatrenog duha zavodljivog zločestog dečka koji ne dopušta da ga se ignorira.
Karen Robards (rođen 24. kolovoz 1954 u Louisvilleu, Kentucky) je najprodavaniji autor više od trideset romantike romana. Nakon prvog dobivanjem priznanja za svoje povijesne romanse, Robards je postao jedan od prvih povijesnih romantiku romanopisaca uspješno prijeći na suvremenu romantičnu fikciju. [1] Njen rad je prevedena na jedanaest jezika, te je osvojio nagrade iz oba Romantični Times i aferi de Coeur.
TANGO STARE GARDE / Arturo Pérez Reverte; – Zagreb: Vuković & Runjić, 2015.
Dvoje zgodnih mladih ljudi, gonjenih strastima žarkim poput samog života, gledaju se u oči dok plešu još nenapisani tango, u tihom i pustom salonu prekoatlantskoga broda koji plovi kroz noć. I dok se tako zagrljeni kreću, nesvjesno ispisuju rubriku jednog nestvarnog svijeta, čija se umorna svjetla počinju gasiti da se više nikada ne upale.
“Tango Stare garde” donosi neobuzdanu i strastvenu priču o ljubavi, izdaji i spletkama, koja se proteže kroz četiri desetljeća jedne epohe na zalasku. Ovaj će roman oduševiti čitatelje Pérez-Revertea, a njegov špijunski zaplet privući će i novu publiku.
Godine 1928. pada neobična oklada između dvojice skladatelja: Armando de Troeye mora skladati savršeni tango, kako bi nadmašio Ravela i njegov bolero. U potrazi za inspiracijom putuje sa svojom suprugom Mechom Inzunza u Buenos Aires. Na luksuznom prekooceanskom brodu, bračni će par upoznati Maxa Costu, zgodnoga plesača tanga kome je posao zabavljati putnice, a kojega usto krase i neke druge, zabrinjavajuće sposobnosti.
Drugi čin ljubavne pustolovine Maxa i Meche odvija se na francuskoj Rivijeri 1937., u vrijeme Španjolskog građanskog rata, gdje će se naći uvučeni u špijunsku priču s dramatičnim ishodom. Posljednji se put sreću u Sorrentu 1966., kada se stari ljubavnici upliću u tijek jedne nimalo bezazlene šahovske partije.
***
Arturo-Pérez Reverte promijenio je registar, ne napuštajući pritom svoj osobni svijet, i napisao još jednu veliku ljubavnu priču. Ovaj je roman istovremeno široka i detaljna slika povijesti jedne nestale Evrope. Uz ljubav i osjećaje, čitatelje čeka i pokoja iznenađujuće erotična stranica, snažnog seksualnog naboja. I također obilne revertijanske doze pustolovine.
El País
***
Arturo Pérez-Reverte bio je ratni dopisnik tijekom dvadeset i jedne godine. Autor je mnogih romana, od kojih su u nas prevedeni: Slika flamanskog majstora, Klub Dumas ili Richelieuova sjena, Učitelj mačevanja, Koža na bubnju i Kraljica juga te već legendarna niza povijesnih romana o pustolovinama kapetana Alatristea.
Član je Španjolske kraljevske akademije.
STRAST I KONSTRUKTIVIZAM DUHA: TEMELJNI UMJETNIČKI POKRETI 20. STOLJEĆA / Viktor Žmegač. – Zagreb: Matica hrvatska, 2014.
Iz recenzije
Vrsno znanstveno i kulturološko djelo o temeljnim umjetničkim pokretima prošloga stoljeća i njihovim manifestacijama u književnosti, glazbi i slikarstvu, jasnim i preciznim analizama potkrepljuje polaznu autorovu tezu da se bez poznavanja prvih triju decenija 20. stoljeća ne može shvatiti današnja umjetnost.
Deklarativno antimimetična i radikalno suprostavljena dotadašnjim tradicijama, nova je umjetnost prekinula kontinuitet »ulančavanja« i logična smjenjivanja stilskih pravaca po imanentnim zakonima umjetnosti, uvodeći kao temeljno estetsko načelo simultanizam ‒ »pluralizam koncepcija i modela koji supostoje na umjetničkoj sceni« (K. Nemec).
Žmegačeva knjiga pionirsko je djelo u komparativnome proučavanju djelomice i nepoznate ili manje poznate građe umjetničke avangarde u Hrvatskoj i Njemačkoj kao važnih sastavnica jednog od najvažnijih razdoblja u povijesti europske i svjetske kulture.
Knjiga ‘Strast i konstruktivizam duha – Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća’ (412 str.) podijeljena je na četiri poglavlja. U prvom poglavlju autor obrađuje raskid s osjetilnim i mentalnim tradicijama, odnosno književnim pojavama ekspresionizma, futurizma, apstrakcije i atonalnosti.
U drugom poglavlju bavi se pitanjem umjetnosti protiv umjetnosti ili putovima dadaističke mašte i konstruktivizma.
U poglavlju o modernističkom romantizmu Žmegač piše o nadrealizmu, dok je poglavlje o suvremenosti posvećeno varijantama i repeticijama.
Na kraju knjige objavljen je popis uporabljene literature i kazalo imena. Knjigu je objavila Matica hrvatska.
***
Akademik Viktor Žmegač, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, germanist, kroatist, muzikolog i književnik rođen je 1929. u Slatini. Doktorat znanosti stekao je godine 1959, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. radio je kao redoviti profesor njemačke književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Objavio je dvadesetak knjiga u zemlji i inozemstvu, a 2001. postao je i autorom Matice hrvatske koja mu je dosad tiskala osam knjiga
SLAST ŽIVOTA / Paulus Hochgatterer; – Zagreb: Naklada Ljevak, 2015.
Nedugo nakon božićnih praznika sedmogodišnja Katharina provodi ugodnu večer sa svojim djedom, koju prekida noćni posjetitelj. Nakon što pronađe djedov leš u dvorištu Katharina zanijemi, a lokalni psihijatar Raffael Horn, premda prezaposlen, prihvaća slučaj i upliće se u istragu. Nastoji da ga djevojčica navede na važan trag, a možda i identiteta ubojice kako bi pomogao inspektoru Kovacsu, koji je i sam psihički nestabilan nakon propaloga braka.
Istodobno netko u gradiću okrutno ubija životinje. Postoji li neka veza između tih ubojstava? I tko bi mogao biti ubojica: pater familias koji je vlastitu kćer tako premlatio da je završila u bolnici, benediktinac dugoprugaš koji neprestano čuje glasove koji nisu božanski, umirovljeni poštar – potencijalni samoubojica ili mlada majka koja misli da je njena beba sam vrag?
Točno određujući motive, suptilno preplićući i povezujući perspektive sedam likova, Hohgaterer oblikuje čitav jedan zagonetan svijet koji se proteže od ručice, koja ne ispušta figurice iz igre „čovječe, ne ljuti se”, do zvijezda koje detektiv promatra kroz teleskop.
Roman koji je ironično nazvan “Slast života”, suptilno je i široko postavljen psihološki triler ispričan iz pogleda nekoliko pripovjedača u prvom i trećem licu. Paulusu Hochgatterer je jedan prepoznatljiv književni žanr poslužio između ostalog da opiše privatni život psihijatra i precizno progovori o njegovim brojnim pacijentima i njihovim medicinskim dijagnozama.
Ispod kriminalističkog zapleta ovdje se ponovno radi o uznemirujućim egzistencijalnim pitanjima o stvarnosti koju dijelimo i stvarnosti u kojoj i sami sudjelujemo.
***
Paulus Hochgatterer rođen je 1961. godine u Amstettenu, Donja Austrija. Živi i radi u Beču kao dječji psihijatar i pisac. Njegov roman “Slast života” ovjenčan je nagradom Deutscher Krimipreis za najbolji kriminalistički roman objavljen na njemačkom jeziku 2007. godine, te prestižnom nagradom Europske unije 2009. godine. Austrijsku nagradu za umjetnost i književnost primio je 2010. godine.
SARAJEVO, PLAN GRADA: KNJIGA PRVA / Miljenko Jergović. – Zaprešić: Fraktura, 2015.
Sarajevo je jedan od onih gradova koji su ušli u memoriju čovječanstva više puta: prvi put kada je Gavrilo Princip ispalio svoj sudbonosni metak, drugi put 1984., kada su u njemu održane Olimpijske igre, a treći put devedesetih tijekom opsade. Grad je to koji ima specifičan duh.
Sarajevo je i do sada bilo junakom mnogih romana i priča, naravno i onih Miljenka Jergovića, no u “Sarajevu, planu grada” postalo je knjigom. I dok pripovjedač šeće ulicama i trgovima, prisjećajući se odrastanja, likova s kojima je drugovao ili pak onih o kojima je tek čuo neku priču te drugih koji su ušli u urbanu legendu, pred nama se zida jedan grad. Sarajevo nisu samo zgrade i mahale, poznati i nepoznati kuci, parkovi i aleje, već je to grad koji pulsira bilom svojih stanovnika, njihovim sudbinama, jer jedino oni, heroji i zločinci, znani i neznani junaci svojih ulica, čine njegovu istinsku povijest i grade njegov mit.
“Sarajevo, plan grada” nije ni spomenik ni spomenar, ni bedeker ni putopis po jednome gradu – to je grad sam, knjiga u kojoj ima mjesta i za sadžije i sveučilišne profesore, i za lokalne lude i liječnike, za sve one o kojima nijedna povijest neće napisati ni retka, ali bez kojih nijedne povijesti ne bi bilo. “Sarajevo, plan grada” knjiga je kakvu bi svaki grad poželio imati, ali koju je mogao dobiti samo onaj čiji pisac u njemu više ne živi.
***
Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku “Opservatorija Varšava” 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča “Sarajevski Marlboro” iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su “Dvori od oraha” i “Ruta Tannenbaum”. Poljski prijevod njegova romana “Srda pjeva, u sumrak, na Duhove” dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.
prigorski.hr/Gradska knjižnica Franjo Marković Križevci (Lovro Janeš)