Ako provodite puno vremena sami, postoji mogućnost da postanete sebični, otkriva nova studija.
A da bi stvar bila još gora, ovaj porast sebičnosti uzrokuje još veću izoliranost. Znanstvenici se nadaju da će njihovi rezultati biti iskorišteni u razvoju djelotvornijih terapija za ljude koji se osjećaju usamljeno.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu pokazali su da usamljenost i sebičnost tvore pozitivnu povratnu petlju. “Ako postanete sebičniji, riskirate da se i dalje osjećate društveno izolirani”, rekao je profesor John Cacioppo, voditelj studije, a prenosi portal geek.hr.
Rezultati se baziraju na podacima 229 ljudi između 50 i 68 godina, koji su prikupljani tijekom 11 godina kao dio programa Čikaško zdravlje, starenje i društveni odnosi.
Rana istraživanja tretirala su usamljenost kao privremeni osjećaj nelagode koji nema vrijednost iskupljenja ili adaptivnu svrhu.
“Ovo ne može biti dalje od istine”, rekla je Stephanie Cacioppo, jedna od autorica studije.
U 2006. godini, znanstvenici su sugerirali da je evolucija oblikovala mozak kako bi ljudi naginjali ka određenim emocijama, mislima i ponašanjima.
Rezultati čikaške studije po kojima usamljenost povećava razinu sebičnosti uklapaju se u ovu evolucijsku interpretaciju.
S evolucijsko-biološkog gledišta, ljudi moraju biti zaokupljeni vlastitim interesima. No, pritisci suvremenog društva znatno se razlikuju od pritisaka koji su postojali kada se osjećaj usamljenosti razvio u ljudskoj vrsti. “Ljudi su evoluirali u tako moćnu vrstu velikim dijelom zbog uzajamne pomoći i zaštite, te promjena u mozgu koje su se pokazale prilagodljive u društvenim interakcijama”, rekao je profesor Cacioppo. “Kada nemamo uzajamnu pomoć i zaštitu, vjerojatnije je da ćemo se fokusirati na vlastite interese i dobrobit. Odnosno, postat ćemo sebičniji.”
U modernom društvu, sebičnost može zakriliti usamljene ljude na neko vrijeme, ali dugoročno gledano, zbog štetnih efekata usamljenosti koji se nakupljaju tijekom vremena, zdravlje i opća dobrobit osobe se narušavaju.
“Ovaj evolucijski odgovor možda je pomagao ljudima u drevnim vremenima, ali u suvremenom društvu poprilično otežava sposobnost ljudi da se izvuku iz osjećaja usamljenosti”, rekao je profesor Cacioppo. Stephanie Cacioppo dodala je da ljudi u svojem najboljem izdanju pružaju uzajamnu podršku i zaštitu. “Ne radi se o tome da je jedna osoba požrtvovana radi druge. Radi se o tome da zajedno možemo više nego pojedinačno”, dodala je. “Usamljenost potkopava taj fokus i tjera na usredotočenost na vlastite interese na štetu drugih.”
Znanstvenici se nadaju da će se rezultati studije moći iskoristiti u razvoju boljih terapija za usamljene osobe, koje su pokazale veću osjetljivost na niz fizičkih i mentalnih zdravstvenih problema.
prigorski.hr/geek.hr