Najplaćeniji nogometaši svijeta sve učestalije kupuju manje nogometne klubove kako bi zaradili na njihovom rastu ili si pak na taj način otvorili druge poslovne mogućnosti u tamošnjim sredinama, smatraju analitičari.

Argentinska zvijezda Lionel Messi, koji u dobi od 38-godina igra za američki Inter Miami, ovaj tjedan je kupio katalonski klub UE Cornella, člana pete španjolske lige. Nekoliko tjedana ranije je 41-godišnji Cristiano Ronaldo, pet puta dobitnik Zlatne lopte za najboljeg igrača svijeta, kupio 25 postotni udio u španjolskom drugoligašu Almeriji putem svoje kompanije CR7 Sports.

Ronaldo, koji nastupa u Saudijskoj Arabiji, rekao je da Almeria ima „potencijal za rast“, a klub je poručio da će mu ulazak u vlasničku strukturu jednog od najpoznatijih nogometaša pomoći u međunarodnoj prepoznatljivosti. Kapetan hrvatske reprezentacije i vezni igrač Milana, 40-godišnji Luka Modrić, prije godinu dana je kupio udio u velškom Swansea Citiju koji se natječe u drugoj engleskoj ligi.

„Razlozi zbog kojih ulažu nisu isti“, rekao je Ángel Antonio Barajas Alonso, predsjednik Španjolskog društva za sportsku ekonomiju (SEED), novinama AS.

„Igrači poput Ronalda ili Gerarda Piquéa pokazali su jasnu poslovnu orijentaciju i tako traže ekonomsku dobit. Pretpostavljam da i Mbappé, ulažući preko Interconnected Venturesa, također očekuje dobit“, dodao je.

Realov napadač Kylian Mbappe, najbolji strijelac španjolskog prvenstva, kupio je 2024. u svojoj domovini Francuskoj 80-postotni udio u drugoligašu Caenu. Piqué, bivši branič Barcelone, kupio je 2018. obližnjeg niželigaša Andorru.

„Kako bi se pripremili za život nakon profesionalnog nogometa, igrači su nekoć kupovali kafiće ili restorane. Danas oni s puno akumuliranog novca postaju ulagači“, izjavio je ekonomist Jean-Pascal Gayant, specijaliziran za sport, novinama Le Monde.

Većina nogometaša stječe udjele u nižerazrednim klubovima. Evo razloga, prema predsjedniku SEED-a: „Klub niže kategorije ima mnogo veći potencijal za rast, jer uz relativno manju investiciju može postići dobre sportske rezultate, ali i financijske ako se dobro upravlja”. Gayant tvrdi da novac tako ulažu samo igrači koji ga imaju puno.

„Većina nema financijskih mogućnosti da potroši desetke milijuna eura na kupnju kluba. Ova vrsta investicije rezervirana je za najbogatije“, rekao je.

Među njima su Realov vratar Thibaut Courtois koji je kupio udio u francuskom Le Mansu i napadač Vinicius Júnior s dionicama u portugalskoj Alverci i brazilskom drugoligašu Athletic Clubu. Također i Hector Bellerín (Forest Green Rovers), N’Golo Kanté (Royal Excelsior Virton), Sadio Mané (Bourges Foot 18), David Beckham (Inter Miami), César Azpilicueta (Hashtag United) i David Villa (Club de Fútbol Benidorm).

Barajas Alonso tvrdi da im kupnja dionica u tim klubovima ne donosi trenutnu ekonomsku dobit.

„Iako je teško odmah ostvariti profit od ovih ulaganja, mogu se dobiti neki benefiti, jer to može biti marketinška platforma. Može im poslužiti kao izlog za druge njihove poslove“, rekao je.

„U određenim slučajevima može se koristiti kao fiskalni alat kompenzirajući gubitke s dobiti u drugim aktivnostima. Konačno, tu je i korist od utjecaja na druge poslove izvan nogometa, ali i stjecanje prestiža”, dodao je.

Gayant smatra da ti igrači ipak nisu toliko motivirani „financijski aspektom“, nego im je to naprosto način upravljanja krajem igračke karijere. “Sportski ekonomski sektor i dalje je atraktivan unatoč ograničenim koristima koje dobivaju investitori“, rekao je.

Nogometaši imaju financijske savjetnike i odvjetničke urede koji upravljaju njihovom imovinom, bez obzira radilo se o kupnji nekretnina ili udjela u klubovima.

Predsjednik SEED-a kaže da postoji rizik od gubitka novca prilikom ulaganja u klubove.

„Ovisi o željenom cilju i iznosu ulaganja. Ako se želi ostvariti financijska dobit na srednji rok – oprez, jer je rizik visok. Ako se traže dodatne koristi kao što su jačanje utjecaja i veza to može biti razumno uložen novac. Ako je namjera pomoći razvoju projekata s pozitivnim utjecajem na zajednicu, to je onda svakako dobrodošlo“, izjavio je.

Piqué je kupio Andorru u prosincu 2018. kada klub nije bio ni u trećoj ligi. Od tada je momčad napredovala do toga da je postala redoviti sudionik u drugoj ligi.

„Od početka je cilj bio jasan: profesionalizirati klub“, rekao je Andorrin predsjednik Ferran Vilaseca. „Problem, zapravo blagoslovljeni problem, bio je što smo sportski rasli puno brže nego smo planirali, a nismo imali spremnu strukturu“, dodao je.

Predsjednik kaže da je Piqué važan i u novim okolnostima.

„Gerard je duša i vođa projekta s obzirom na iskustvo i viziju. Njegova ambicija nas potiče i postavlja pred nas veće zahtjeve“, izjavio je.

Andorra, koja drži 11. mjesto među 22 kluba druge španjolske lige, postala je prepoznatljivija.

„Činjenica da se natječe u profesionalnom nogometu daje joj vidljivost koju prije nije imao. Mediji i publika nas puno više prate“, rekao je Vilaseca.

„Sada je izazov konsolidirati tu društvenu bazu i nastaviti približavati klub ljudima u zemlji“, zaključio je.