Nina Strmečki iz Križevaca izrađuje samoodržive biljne terarije tek šest mjeseci, no svi koji su na njih naletjeli ne mogu se nadiviti njihovoj ljepoti, ali i jednostavnosti održavanja, piše Glas Podravine i Prigorja.
– Radim u jednom trgovačkom centru kao referent nabave, ali uvijek sam tražila nešto što bih mogla sama stvarati i kreirati rukama jer me to opušta. Tako sam svašta nešto slagala, bojala i izrađivala po kući. Za sebe izrađujem i prirodnu kozmetiku, a onda sam u bespućima interneta naletjela na slične terarije – govori svestrana Nina koja je uz to sve i predsjednica Gradskog puhačkog orkestra Križevci.
Prve terarije i biljke nabavila je slučajno kada je bila u Zagrebu.
Foto: Glas Podravine i Prigorja
– U početku nisam puno znala o tome, više su mi bili estetski privlačni pa sam ih pokušala rekreirati, no onda sam primijetila da ljudi oko mene jako pozitivno reagiraju na njih i to čak i muškarci – prisjeća se kroz smijeh Nina svojih vrtlarskih početaka.
Pomislila je, kaže, kako bi takvi terariji bili odličan poklon, posebice u današnje vrijeme kada svi imamo previše i dovoljno svega, a originalan poklon teško je pronaći i osmisliti.
– S tom idejom krenula sam istraživati kako bi se takvi terariji trebali izraditi, koja im podloga treba, koje biljke i kako se o njima brinuti. Ne biste vjerovali, inače sam stvarno loša s biljkama i nemam ih puno, posebice tih koje ne cvatu, ali ove su i mene osvojile – smije se vedra Nina te pojašnjava kako su njezini terariji otporni i na potpune vrtlarske neznalce.
U terarije stavlja tropske biljke koje vole visoku vlagu, a sadnice nabavlja iz Zagreba.
– U terarijima se nalaze prave, žive tropske biljke kojima odgovara visoka vlaga. Terarij je samoodrživ što znači da se sam zalijeva procesom kondenzacije. Biljka se znoji, terarij se orosi i ta se vlaga cijedi natrag u zemlju. Moram im napraviti drenažni sloj, staviti sloj aktivnog ugljena protiv gljivica i parazita, potom ide sloj zemlje za terarije koja je nešto drugačija sastavom od obične zemlje za cvijeće i tropske biljke. Mogu ići i druge biljke, ali u tom slučaju ih ne smijete zatvarati. Od milja ih zovem malim džunglicama jer oni to zaista i jesu. Jedan zaseban ekosistem – pojašnjava.
Više o ovom zanimljivom hobiju pročitajte OVDJE.