‘Nikad se prije kao u pandemiji nije toliko relativizirala vrijednost ljudskog života i nikad prije u hrvatskom društvu nije vladala takva ravnodušnost prema umiranju ljudi koji su mogli još živjeti, piše Dijana Jurasić na večernji.hr Od početka pandemije do jučer umrlo je gotovo 11 tisuća ljudi. Samo jučer umrle su 53 osobe, nečijih roditelja, baka, djedova, djece, prijatelja… Danas još 54.

Sve je počelo lani kada se uporno ponavljalo da od COVID-a umiru uglavnom stariji od 70 godina, dok je u zraku ostajalo visiti ono neizgovoreno da umiru starci na kraju života. Ove godine već smo došli do toga da je normalno minorizirati sve te smrti koje su postali samo brojevi, isticanjem da je 98% umrlih starije od 50 godina.

‘Dakle, COVID nije opasan i zašto se otupjelih osjetila na toliko smrti koje su se mogle izbjeći ne bismo ponašali kao da ga nema jer ubija uglavnom starije od 50, 60, 70 godina i nešto mlađih s kroničnim bolestima. Nije li to arijevski pogled na život i smrt?’, pita se autorica.

O relativiziranju vrijednosti ljudskog života u pandemiji koje omalovažava Hipokratovu zakletvu i protivno je kršćanskim vrijednostima u barem deklarativno hrvatskom kršćanskom društvu Večernji list razgovarao je s profesorom Stjepanom Balobanom, pročelnikom Katedre socijalnog nauka Crkve sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, profesorom moralne teologije i svećenikom, te s predstojnikom Klinike za infektologiju KBC-a Split, profesorom Ivom Ivićem.

– Kao prvo, nešto čudno, neobično, neprimjereno, neljudski i nekršćanski događa se u hrvatskom društvu u odnosu na relativiziranje opasnosti pandemije COVID-19. Čini mi se da je upravo takav stav bio početak svega što je nakon toga slijedilo, to jest bešćutnosti u odnosu na ljude koji umiru zbog opake bolesti i bešćutnosti u odnosu na istinsko žrtvovanje medicinskoga osoblja koje je na izmaku snaga u spašavanju ljudskih života. Kao drugo, ljudi umiru i, nažalost, sve više ih umire – zbog čega? U Domovinskom ratu ljudi su umirali zbog obrane doma i domovine. Dakle, razlog umiranja bilo je žrtvovanje za opće dobro, da bismo mi svi drugi mogli živjeti u miru. Danas ljudi umiru zbog čega? – napominje profesor Bloban.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.