U malom mjestu Sveta Helena, sjeverno od Križevaca, nalazi se kapelica svete Helene sa oltarom iste titularke. Legendarna majka cara Konstantina posebno je štovana među viteškim redovima razdoblja Križarskih ratova, koji su, jednako kao i ona, po Palestini tragali za relikvijama iz Isusovog vremena.
Prema predaji, upravo je ona pronašla ostatke križa na koji je Isus bio razapet, te su kasnije ove grede koje je ona donijela iz Palestine, rastavljene na manje komadiće, koji predstavljaju dragocjenu relikviju mnogobrojnih crkvi. Po toj zgodi dobila je nadimak Helena Križarica.
Današnji blagdan prigoda je da napišemo par riječi o oltaru u crkvi u Svetoj Heleni: povjesničari umjetnosti bez dvojbi ovaj oltar datiraju u 17. stoljeće, bazirajući zaključak na kompoziciji retabla, ornamentu, anđeoskim glavicama i tako dalje. No kipovi na oltaru, zaključuju, odlično su djelo 18. stoljeća, štoviše, sam lik svete Helene nesumnjivo je djelo najvećeg pavlinskog kipara hrvatskog baroka, Aleksija Königera! Pa što je onda stajalo na oltaru između 17. i 18. stoljeća, zar je oltar bio prazan?
Odgovor na ova pitanja nalazimo na tavanu crkve, gdje su pohranjene lijepe, ali vremenom propale i oštećene skulpture svete Helene i dvaju drugih svetica, koje su izvorno krasile oltar. U želji da si predočim izvorni izgled oltara, izveo sam fotomontažu fotografija originalnih kipova na retabl oltara, što ovom prilikom želim ekskluzivno podijeliti.
Možda će simpatije čitatelja nagnuti prema sadašnjem uređenju, krepkim kasnobaroknim skulpturama snažnog pokreta i razigranih draperija, ali podsjećanje na originalne likove vjerujem da je zanimljiv podatak kako je izgledao oltar, budući ga do ove rekonstrukcije nitko već stoljeće i više nije vidio u originalnom uređenju. Također, to je apel da se lijepe ranobarokne skulpture očuvaju i spase od mogućeg propadanja.
Zdenko Balog/prigorski.hr