Izložba “Stjepan Radić – jučer, danas, sutra”, otvorena u petak u rodnom mjestu braće Radić, Desnom Trebarjevu u povodu 150. obljetnice Stjepanova rođenja, a iako brojem eksponata mala, po njihovoj ekskluzivnosti predstavlja posebnost, rečeno je na otvorenju.
Osnivač Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Stjepan Radić, rođen je 11. lipnja 1871. godine, u posavskom Desnom Trebarjevu, i u Sisačko-moslavačkoj županiji ova godina proglašena je ‘Godinom Stjepana Radića’.
Autor izložbe je kustos Gradskog muzeja u Sisku, Ivica Valent. Na izložbi, koja predstavlja presjek životnog puta i političkog djelovanja Stjepana Radića, prvi su put javno izloženi neki eksponati iz njegove ostavštine.
Posebnu je pozornost pobudio metak, kojim je u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu 1928. srbijanski zastupnik Puniša Račić ranio Stjepana Radića, koji je od posljedica ranjavanja 8. kolovoza iste godine umro u Zagrebu.
Metak je za ovu izložbu iz privatne etnografske zbirke u Donjem Hrašću, ustupio poznati teolog i crkveni povjesničar prof. dr. Josip Kolarić.
Prema njegovom iskazu, koji je na izložbi prenio kustos Valent, metak se, zajedno sa kaležom Alojzija Stepinca, nalazio u tajnom sefu SUP-a u Savskoj 39 u Zagrebu.
Uz kalež, u sefu je bio zamotan i metak s čahurom, a na omotu je pisalo “Stjepan Radić”. Kalež je 1990. godine vraćen Zagrebačkoj nadbiskupiji, a metak je sačuvao mons. Kolarić, koji ga je sada prvi put prikazao javnosti, rečeno je.
Raritet izložbe predstavlja i posmrtna maska Stjepana Radića, autora Rudolfa Valdeca iz 1928. godine koja je u vlasništva Gradskog muzeja u Sisku. Naime, iz gipsa su izlivene samo tri primjerka takve maske i nisu javno izložene. Treći zanimljiv artefakt je poprsje Stjepana Radića, koje je 1992. godine izradio akademski kipar Kuzma Kovačić, a nalazi se u vlasništvu Ureda predsjednika RH.
U sklopu jubileja Stjepana Radića, Kulturni centar što nosi njegovo ime organizira u subotu, 12. lipnja, i brojne duge manifestacija, kao što je biciklijada od Petrinje do Trebarjeva pod nazivom “Od Radića do Radića”, dječja “Potraga za blagom”, snimanje milenijske fotografije Šime Strikomana s portretom Stjepana Radića i drugo. Posjetitelje će uz domaće delicije zabavljati posavski tamburaši.
Stjepan Radić zajedno s bratom Antunom osnovao je 1904. Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS), radi rješavanja agrarnoga, socijalnoga i nacionalnoga pitanja Hrvata u Habsburškoj Monarhiji te uvođenja općega prava glasa. Sudjelovao je u osnivanju Narodnoga vijeća i Države SHS 1918., ali nije bio sklon ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske. Zbog toga je odbio biti članom izaslanstva u Beogradu prilikom potpisivanja akta o ujedinjenju. U Kraljevini SHS protivio se unitarističko-centralističkomu i monarhističkomu režimu, ne priznajući dinastiju Karađorđević ni čin ujedinjenja, ističući pravo hrvatskog naroda na samoodređenje.
Od ožujka 1919. do veljače 1920. bio je zatvoren zbog tvrdnje da je Kraljevina SHS nastala bez mandata hrvatskoga naroda i bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. njegova je stranka osvojila 50 mandata i, u skladu s republikanskim shvaćanjima, promijenila ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). HRSS je 1925. promijenila naziv u Hrvatska seljačka stranka (HSS).
Stjepan Radić umro je od posljedica atentata u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, koji se dogodio 20. lipnja 1928. godine. Atentat na zastupnike Hrvatske seljačke stranke, Ivana Pernara, Đuru Basaričeka, Ivana Granđu, Stjepana Radića i Pavla Radića izvršio je zastupnik srpske Narodne radikalne stranke, Puniša Račić. Stjepan Radić, koji je bio jedan od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća 20. stoljeća, umro je 28. kolovoza 1928. od posljedica atentata u Beogradu.
(Hina)