Na današnji dan, 16. ožujka 1752. ujedinjenje Gornjeg i Donjeg grada Križevaca

18. ožujka 2020. Autor: prigorski.hr Vremeplov Na današnji dan, 16. ožujka 1752. ujedinjenje Gornjeg i Donjeg grada Križevaca


Nije neuobičajeno, kako svjedoče brojni primjeri da jedna jedinstvena urbana cjelina funkcionira kao dvije ili više pravnih osoba. Nama blizak primjer je Zagreb, koji je ujedinjen tek 1850. Ranije Gradec je zasebna cjelina, slobodni kraljevski grad od 1242., nasuprot biskupskom Zagrebu (Kaptol), u sasvim drugačijem pravnom statusu. Ove dvije cjeline često su u sukobima, pa i oružanim. Slučaj Praga nešto je složeniji: Staro mesto i Novo mesto, te na drugoj strani Vltave Hradčani i Mala strana, svaki sa drugačijim pravnim statusom, ujedinjavaju se u jedinstven grad 1784.

Najveća hrvatska luka Rijeka, također je policentrični grad koji se velik dio svoje povijesti nalazio i pod različitim gospodarima, a sve do 1945. Rječinom je prolazila državna granica između Kraljevine Jugoslavije (Sušak) i Kraljevine Italije (Fiume), sa graničnim prelazom na Delti.

Često, ujedinjenje gradova prolazilo je uz velik otpor građana. Razlog tome je činjenica da je neki od entiteta unutar grada posjedovao šira i starija prava od drugog, pa je bio prisutan strah da će im ova prava biti umanjena, odnosno izjednačena sa pravima druge (ili drugih) cjelina istog grada. Takav je slučaj bio i sa Križevcima.

Nova općina Križ(evac) utemeljena je sjeverno od sjedišta župana Križevačkog, starog naselja na križanju rimskih cesta, i crkvenog sjedišta, župe Svetog Križa, 1252., te su mu podijeljene široke povlastice, kako bi se potaklo stanovništvo prenapučene srednje Europe da se naseljava opustjelom Slavonijom. Okolnosti su se stoljećima promijenile, ali stare povlastice ljubomorno su se čuvale, pa i onda kada je Stara općina dobila znatno šire povlastice 1405., štoviše, kada je Nova općina (od tada Gornji grad, Civitas superior), došla u podređen položaj prema Donjem gradu (Civitas inferior), te su bili obvezni materijalno i radom pomagati održavanje bedema Donjeg grada koji ih nisu štitili.

Unatoč tom, ili baš zbog toga Gornjegrađani ljubomorno čuvaju i redovito ističu svoje stare povlastice. tako je i akt o ujedinjenju Gornjeg i Donjeg Križevca, kojega izdaje car i kralj Leopold 9. travnja 1661. ostao mrtvo slovo na papiru, ujedinjenje jednostavno nije provedeno, unatoč kraljevskom pečatu i svim dobrim razlozima koje kraljevska kancelarija navodi.

Ponovno, i konačno, pitanje na dnevni red dolazi polovicom 18. stoljeća. Veći odlomak ovome posvećuje Krčelić, koji je sam, kao član povjerenstva osnovanog 1749., napisao mišljenje po kojem grad treba ujediniti. Ipak, zbog raznih otpora, do ujedinjenja dolazi tek tri godine kasnije.

U Križevce 10. ožujka 1752. dolazi poslanstvo za provedbu zaključka, na čelu sa biskupom Franjom Thauszyjem, a uz njega barun Stjepan Patačić, viceban Ivan Rauch i predsjednik Sudbenog stola Ivan Jurčić. U prilog ujedinjenju oba grada u cjelinu Povjerenstvo iznosi slabost svakog za sebe i veću snagu koju će ujedinjeni grad imati, česte razmirice koje proizlaze iz složenih međusobnih pravno-vlasničkih odnosa, te ranije odluke koje su išle u tom smjeru, ali nisu do kraja provedene.

Gornjegrađani su međutim iznosili svoje razloge protiv: oni imaju svoj pečat i magistrat, te svoje običaje kojih se drže, izgubit će svoje posjede i vinograde kada se ujedine. Pored toga, kao najvažnije, oni imaju starije povlastice i mnoga podijeljena prava, o čemu su predočili isprave, te se boje da će ta prava biti okrnjena. Ipak, odluka je ovaj puta konačno provedena i u praksi, kako bilježi križevački župnik Ivan Josipović, 16. ožujka iste godine. Da li je godina odabrana slučajno, baš na 500 godišnjicu podijeljenja prvih građanskih povlastica Križevcu, nije nam poznato. Gradu je tom prilikom kraljica Marija Terezija podijelila pečat i grb koji su zamijenili stare insignije, a heraldički ujedinjuje stare grbove Gornjeg i Donjeg grada.

Oko ujedinjenja Gornjeg i Donjeg grada posebno se angažirao sudac Baltazar Kešer, koji je i imenovan prvim sucem (gradonačelnikom) ujedinjenog grada Križevaca, na što su se, kako bilježi Krčelić, mnogi ljutili. Ovaj Kešer je isti onaj koji je kasnije, u vrijeme seljačke bune 1755., pobjegao od gnjeva građana i sa sobom ponio ključ škrinje privilegija.

Za gradskog bilježnika imenovan je gospodin Švagelj, kojega će se kasnije spominjati kao agilnog lovca na vještice, u vrijeme procesa protiv Magde Logomer Herucine.

U križevačkom Gradskom muzeju čuva se slika Križevaca ugravirana u ploči stola, na kojoj je prikazan izgled grada u vrijeme ujedinjenja, jer je na ovom prikazi već ucrtan novi grb sa trogubim križem. Moguće je i da je prikaz nastao tim povodom.

Zdenko Balog

Facebook Comments