Saborska zastupnica Jelena Miloš (Možemo!), govoreći u petak o položaju osoba s invaliditetom, zatražila je od resornog ministra Alena Ružića da odgovori kada će osobe koje su bile zakonski diskriminirane steći pravo na osobnog asistenta i hoće li se i kada povećavati iznos njihove satnice.

Saborska zastupnica Jelena Miloš (Možemo!) podsjetila je da je prošlo više od šest mjeseci otkako je Ustavni sud srušio dijelove Zakona o osobnoj asistenciji jer su priječili dijelu korisnika, primjerice, osobama s invaliditetom koje imaju roditelje njegovatelje ili pomoć u kući, da imaju pravo na osobnog asistenta ili osobama s najtežim invaliditetom da ostvare broj sati asistencije prema svojim realnim potrebama i životnim okolnostima.

No, upozorila je, ni nakon šest mjeseci od odluke Ustavnog suda, osobe s invaliditetom ne mogu ostvariti svoje pravo na osobnog asistenta. Kazala je da je Vlada nakon šest mjeseci, tek krajem prošlog mjeseca donijela pravilnik dok su u međuvremenu zahtjevi osoba s invaliditetom stajali u ladicama.

“Pravilnik nije jedini razlog zašto osobe s invaliditetom čekaju svoja prava jer je satnica za osobne asistente i dalje jako mala i nije se podizala od izbora 2024. godine i osobni asistenti praktički rade za minimalac”, navela je. To su, napominje, ljudi koji imaju želju raditi u sustavu socijalne skrbi, međutim, odlaze iz sektora zbog malih plaća i od njih često čujemo da ne mogu živjeti od 850 eura neto, pogotovo s ovoliko velikom inflacijom.

Mi smo više puta naglašavali da se satnica treba povećati, no, Vlada je nije povećala još od izbora 2024. godine i brojni ljudi zbog male cijene sata danas ne mogu pronaći osobne asistente.

“Prošlo je pet mjeseci otkako je ministar Alen Ružić izabran na svoju dužnost i od njega tražimo odgovore kada će osobe koje su bile diskriminirane po prethodnom zakonu moći steći pravo na osobnu asistenciju i hoće li se i kada povećavati satnica za osobne asistente koja nije rasla još od izbora 2024. godine”, zapitala je Miloš.

Njezina stranačka kolegica Ana Alapić Mihajlović, majka njegovateljica, na primjeru vlastita sina pojasnila je s kakvim se problemima suočavaju. “Imamo mnoga prava na papiru, u zakonu koja su, međutim, potpuno neostvariva u realnom životu. Moj sin Martin ima 17 godina, boluje od je spinalne mišićne atrofije, potpuno je nepokretan, ovisi o respiratoru, komunicira mimikom i glasanjem. Spada u najtežu skupinu osoba s invaliditetom, četvrti stupanj, i po novoj odluci Ustavnog suda ima pravo na osobnog asistenta. U svojih 17 godina nije imao nijednu socijalnu uslugu, ne zato što nismo tražili nego zato što su najteži korisnici poput njega uvijek nekako ostavljani bez mogućnosti korištenja svojih prava”, kazala je.

Sve što Martin ima, ima mene kao majku od 0 do 24 sati, naglasila je. “Ne očekujem da će uopće moći ostvariti pravo na osobnog asistenta zato što je nerealno očekivati da će netko za minimalac brinuti o tako teškom pacijentu. Mislim da treba voditi računa o težini bolesti korisnika i prema tome povisiti plaće osobnim asistentima kako bi to bilo zanimanje koje ljudi žele raditi. Ne može se sve svoditi na to da mi iz puke ljubavi radimo taj posao”, ustvrdila je.

Poručila je da taj posao mora biti dostojno plaćen i da se mora osigurati zamjena kada osobni asistent ode na bolovanje ili godišnji odmor.

Dodala je i da trenutačno uslugu osobne asistencije provode civilne udruge i predsjednici tih udruga najčešće su roditelji koji su volonteri. “Usluga osobne asistencije mora se maknuti iz civilnog sektora i država mora preuzeti osiguranje te usluge jer ne možemo uvijek očekivati da će civilni sektor sve snositi na svojim leđima”, poručila je Alapić Mihajlović.