Mons. Milan Stipić za Glas koncila: Važno je da ljudi u našoj Križevačkoj eparhiji mogu naći duhovno utočište

16. rujna 2020. Autor: prigorski.hr Vijesti Mons. Milan Stipić za Glas koncila: Važno je da ljudi u našoj Križevačkoj eparhiji mogu naći duhovno utočište


Rođen je 28. prosinca 1978. Pri HBK-u dobio je, još dok je donedavno bio apostolski upravitelj Križevačke eparhije, službu voditelja pastorala za “osobe lišene slobode”.

O teškoćama na terenu, posebno u brakovima istočnoga i zapadnoga obreda, mons. Stipić za Glas Koncila kaže:

“Postoje slučajevi asimilacije gdje se u miješanim brakovima grkokatolička obredna tradicija izgubi, ali postoje i slučajevi gdje se ta tradicija čuva ili čak u našu eparhiju dođu mnogi ljudi koji su grkokatolici samo po podrijetlu, ili čak i nisu obiteljski vezani uz istočni obred, nego oduševljeni duhovnošću i ljepotom istočne crkvene tradicije, svoju kršćansku vjeru prakticiraju u našim grkokatoličkim crkvama.”

Biti blizak s vjernicima

O svećeničkom zvanju mons. Stipić promišlja:

“Svaki svećenik kojega Bog pošalje u ovaj svijet je dobrodošao jer je žetva velika, a radnika malo. Međutim jako je dobro u današnje vrijeme kada svećenik njeguje svoju osobnu duhovnost i blizak odnos s Bogom kroz molitvu, ali ujedno provodi vrijeme s ljudima, osluškujući njihove probleme i životne poteškoće, dijeleći s njima i radost i žalost. Smatram da je najvažnije za svećenika današnjice biti blizak sa svojim vjernicima, iskreno voljeti Krista i tu ljubav prenositi na ljude.”

“U Križevačkoj eparhiji imamo sestre bazilijanke koje su podijeljene u dvije provincije. Jedna je u Križevcima a druga u Osijeku”, ističe mons. Stipić.

“Osječka provincija upravo ovih dana proslavlja sto godina svoga postojanja. One su poznate po svom prosvjetnom, karitativnom i pastoralnom radu. Osim sestara bazilijanki imamo i muški manastir Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama koji je nedavno osnovan. Tamo je nekoliko mladih monaha, članova toga manastira koji su još u formaciji. U pastoralu imamo tridesetak svećenika koji djeluju u župama. Imamo vladiku Nikolu koji je u mirovini te nekoliko svećenika koji su umirovljeni, ali koji također prema svojim mogućnostima pomažu u pastoralnom radu. Većina je svećenika oženjeno, imaju svoje obitelji te zajedno s njima žive u župi ili opslužuju župe iz drugih mjesta. Supruge i svećenička djeca dosta su vezani uz život i rad župnih zajednica, pomažu u pjevanju, ministriranju i pastoralnim aktivnostima.”

Želja mi je kao ordinariju eparhije, dok bude volja Božja da obavljam ovu službu, maksimalno učiniti za pastoral i razvoj naše partikularne Crkve. Važno je da ljudi u našoj Križevačkoj eparhiji mogu naći duhovno utočište i da im mi koji smo u Crkvi nudimo Krista i njegovo evanđelje.”

Velika susretljivost i potpora hrvatskih biskupa

O suradnji s biskupima u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji mons. Stipić govorio je još dok je bio član kao svećenik.

“Od početka sam naišao na veliku susretljivost i potporu svih hrvatskih biskupa, bilo u našoj Zagrebačkoj metropoliji, bilo u HBK-u uopće. Često raspravljamo o važnim temama za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj i u takvim trenucima stariji mi biskupi uvijek s ljubavlju ponude svoj savjet i očinsku brigu kako bih upoznao koje su važne teme za dobrobit Katoličke Crkve u našem narodu. K tomu, naši svećenici gaje jako dobre odnose i suradnju sa svećenicima rimskoga obreda.

Dobar dio naših svećenika ima biritualizam te povremeno služe mise rimskoga obreda i tako pomažu u radu svojim kolegama. Nekada postoje nerazumijevanja od rimokatolika prema nama katolicima istočnoga obreda, ali mi u suradnji s braćom svećenicima rimskoga obreda uvijek pokušavamo educirati vjernike kako bi shvatili bogatstvo Crkve u različitosti obreda. Želja mi je kao ordinariju eparhije, dok bude volja Božja da obavljam ovu službu, maksimalno učiniti za pastoral i razvoj naše partikularne Crkve. Važno je da ljudi u našoj Križevačkoj eparhiji mogu naći duhovno utočište i da im mi koji smo u Crkvi nudimo Krista i njegovo evanđelje.”

Crkvene zajednice po uzoru na obitelj

“Materijalne obnove hramova i zgrada”, nastavlja biskup, “samo su pomoćno sredstvo kako bi se živa zajednica imala gdje sastajati i ostvarivati Isusov evanđeoski plan spasenja. Obnavljamo naš manastir u Dalmaciji u Kričkama, obnavljamo naše eparhijsko sjedište u Križevcima, sjemenište u Zagrebu, a moja je želja da u svakom većem gradu u našoj domovini postoji duhovni centar ili župa za katolike istočnoga obreda koji na tom prostoru žive. Važan je karitativni rad, briga o starima, osamljenima i napuštenima te posebno pažnja prema osobama koje pate od depresije, ovisnosti i drugih tegoba modernoga vremena. Mi kršćani trebamo biti ruka spasa onima koji su u bilo kojoj nevolji.

Moderni pastoralni rad treba se temeljiti na obitelji, i to Crkvi, odnosno župnoj zajednici koja je jedna velika obitelj, u kojoj se svaki čovjek osjeća prihvaćeno, potrebno i voljeno. Budući da su obitelji u tradicionalnom smislu u krizi diljem svijeta, a osobito u Europi, Crkva treba biti ta koja će biti duhovna obitelj i na taj način nadoknaditi ono što su ljudi izgubili u svojim biološkim obiteljima. Naravno, pastoralni je rad interakcija gdje svećenik izgrađuje zajednicu, a zajednica svećenika”, zaključio je mons. Stipić.