26. siječnja 1699., prije 323 godine, sklopljen je u Srijemskim Karlovcima mir između Austrije i Osmanskog carstva. Miru je prethodila potpuna vojna pobjeda habsburške vojske nad Turcima, te je ovim mirom uspostavljena granica koja uvelike oblikuje današnje hrvatske granice.
Ovom je povijesnom događaju prethodilo mnogo toga.
Posustalo Osmasko carstvo, nikad se nije uspjelo vratiti na sjaj i nepobjedivu ekspanzionističku moć vremena Sulejmana (povijest ga pamti kao Veličanstvenog, ja ga radije zovem Krvolokom), no unatoč tome ambiciozni su sultani i paše sanjali obnovu nekadašnje moći. Kroz 17. stoljeće ratna je sreća bila promjenljiva, ali ipak manje na strani Turaka, sve do 1683., kad je veliki vezir Kara Mustafa doveo ogromnu vojsku pod Beč.
Usred velike opsade, iznenada je prodrla poljska vojska pod vodstvom Jana Sobjeskog, prepadom iznenadila i potpuno razbila tursku vojsku koja se povukla u paničnom bijegu. Kroničari bilježe da je kršćanska vojska zatekla potpuno opremljene turske šatore sa mnoštvom predmeta, ne samo oružja, nego i poljskih kuhinja, skladišta hrane, te potpuno opremljene kavane. U Beču, uz val oduševljenja zbog razbijene opsade, ulazi orijentalna moda, otvaraju se kavane, pa je donekle turska kultura uspjela u onome što nije uspjela turska vojska, osvojiti Beč!
Bio je to kraj zapadnim ambicijama Osmanlija, od sad su u defenzivi, a Beč se konačno osjeti dovoljno snažnim da pokrene veliki oslobodilački rat, koji će trajati oko petnaest godina i završiti Karlovačkim mirom. Ovom ratu prethodila su i pratila ga pojedinačna junaštva hrvatskih vojskovođa i hrvatske vojske. Samo dvadesetak godina prije Kara Mustafine opsade, u čuvenom Zimskom ratu Nikola Zrinski spaljuje Sulejmanov most preko Drave. U vrijeme dok se Bečki oslobodilački rat vodio s druge strane Drave, požeški je franjevac Luka Ibrišimović podigao vojsku i 1689. razbio tursku vojsku, te uvelike doprinio oslobođenju Slavonije, dok s druge strane Gvozda jedna drugi svećenik, Marko Mesić, pomaže oslobođenju like i Krbave.
Mir definira granicu Hrvatske i Slavonije prema Osmanskom carstvu tako da je Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu pripao prostor između Save i Drave: u odnosu na današnje granice razlika je da je uključen Istočni Srijem, dok nije uključena hrvatska Baranja. Prema Dalmaciji bilo je nešto većih razlika, te će se ovdje granica formirati Požarevačkim mirom 1718.
Nažalost, oslobađanje Slavonije bilo je popraćeno iseljavanjem stanovništva, te je zemlja ostala prazna, dok je oslobodilačka vojska u žaru pobjede potpuno razorila brojne spomenike islamske kulture, pa se oni danas mogu brojati na prste. Rijetke džamije koje su u prvoj nuždi naseljavanja pregrađene u crkve, preživjele su ovaj kulturocid, s kojim se može mjeriti samo stoljeće i pol ranije tursko osvajanje bogate srednjovjekovne Slavonije.
Zdenko Balog/prigorski.hr