19. prosinca ove godine navršila bi 157. rođendan. Rođena u mlinu pored malog mjesta Vezišća, nedaleko moslavačkog Križa, te je krštena kao Katarina Trnina, treća kćer mlinara Tone i Franciske r. Jurković. Kasnije je znana po nadimku Milka. Starije sestre, blizanke, umrle su još kao djeca, a kasnije se u obitelji rodio i brat Emilije. Kako je rano ostala bez oca i bez mogućnosti za pristojno školovanje, pokroviteljstvo nad obrazovanjem djevojke preuzeo je majčin brat, književnik i političar Janko Jurković. Zbog lijepog glasa brzo su je dali u privatnu glazbenu školu Ide Wimberger, a potom je studentica bečkog konzervatorija.
Poprsje Milke Trnine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
Već 1882., sa nepunih 19 godina u zagrebačkoj operi pjeva Verdijevu Ameliu u Krabuljnom plesu. Njen glas je odmah zamijećen, te su zapljuštale ponude europskih opera, Graz, Leipzig i Bremen prvi su njeni stalni angažmani, a potom München i londonski Covent Garden. Pjevala je i u Wagnerovom kazalištu u Bayreuthu, ali se sukobila sa Wagnerovim nasljednicima zbog osobne interpretacije Wagnerovih heroina, te zbog nastojanja da se opera Parsifal počne izvoditi i izvan Bayreutha. Imala je nekoliko značajnih turneja po Sjedinjenim Državama, posebno na sceni Metropolitain Opere. Smatrana je najvećom sopranisticom kraja 19. stoljeća. Kritika ju je ocijenila kao najbolju wagnerijanku, a Puccini ju je nazvao najboljom Toscom.
Goticom ispisana pjesma poklon Milki od Ludwiga Bavarskog
Na vrhuncu karijere, 1898., na poziv intendanta Stjepana Miletića gostovala je u Zagrebu, gdje je pjevala u novosagrađenoj zgradi Hrvatskog narodnog kazališta. Njeno je gostovanje bio potpun trijumf, kroničari bilježe da je nakon predstave razdragana publika ispregla konje iz njene kočije i odvukla je do njenog hotela. Ovom prilikom najljepši vodopad na Plitvičkim jezerima prozvan je Slapom Milke Trnine.
U Zagrebu kasnije više nije gostovala. Još uvijek na vrhuncu, 1906., zbog upale facijalnog živca naprasno prekida karijeru, te se posvećuje pedagoškom radu. Nikad nije dozvolila da joj se glas reproducira na fonografu, jer joj se nije sviđala kvaliteta reprodukcije tog vremena, nije željela da ju pamte kroz snimke sa izobličenim glasom.
Provela je nekoliko godina u svojoj vili u Brechtesgardenu, a oko 1913., seli u Zagreb. Kasnije godine često je provodila u Požegi, u obiteljskoj kući svog nećaka Slavka Baloga. Umrla je u Zagrebu 18. svibnja 1941.
Slap Milke Trnine
Zdenko Balog/prigorski.hr