Hrvatski teološki pisac i pjesnik (Ruševac kraj Križevaca, 1. IX. 1919 – Zagreb, 15. II. 1989). Isusovac. Studij filozofije završio u Filozofskom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (1943), a studij teologije na zagrebačkome Katoličkom bogoslovnom fakultetu; za svećenika zaređen 1948. Od 1950. bio je profesor filozofije u Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu te povremeni propovjednik u bazilici Srca Isusova, gdje je svojim nadahnutim propovijedima stekao široku popularnost. Zbog tzv. verbalnoga delikta bio je osuđen na dvije godine strogoga zatvora u Staroj Gradiški (1956–58).
Od 1970. bio je pomoćni zagrebački biskup; također generalni vikar grada Zagreba, član Rimske komisije za dijalog s nevjernicima i dr. Surađivao u mnogobrojnim časopisima (Glas Koncila, Obnovljeni život, Marulić, Bogoslovska smotra, Crkva u svijetu). Pisao je i pjesme od kojih su neke uglazbljene i prihvaćene u bogoslužju (Dižimo se – Gospa zove, Ja sam s vama). Glavna djela: Marksist i kršćanin (koautor B. Bošnjak, 1969), Vjera i nevjera (1976), Jeruzalem ili Antiohija (1988), Isus – Spasitelj (1998), Molitva svake duše (2006).
Hrvatska enciklopedija/prigorski.hr
