Piše dr. sc. Đuro Škvorc

Prošla je 31 godina kako su zvona zagrebačke katedrale obznanila da je preminuo mons. dr. Mijo Škvorc, pomoćni biskup zagrebački. Jedan je od šestorice biskupa i vladika koje je dao križevački kraj. Preminuo je 15. veljače 1989. godine. Škvorc je rođen u Ruševcu 1. rujna 1919. godine.

Osnovnu školu polazio je u Svetom Petru Čvrstecu i Većeslavcu, klasičnu gimnaziju na Šalati i Travniku. Maturirao je 1938. godine  i stupio u novicijat Družbe Isusove. Završio je studij filozofije i teologije u Zagrebu. Zaređen je 1948. za svećenika u Zagrebu. Svećeničko djelovanje nastavio je kao profesor na isusovačkom Filozofsko-teološkom institutu na Jordanovcu od 1950. do biskupskog ređenja 1970., ali i kao propovjednik na misi za intelektualce u Palmotićevoj ulici u 11 sati.

Govornička vještina odredit će njegov život. Govoreći istinu smetao je komunističkim vlastima koje su podigle optužnicu 1955. godine. Osuđen je na dvije godine strogog zatvora. Bio je u zatvoru u Staroj Gradiški od 1956. do 1958. godine. Nakon zatvora Škvorc je nastavio svoje svećeničko poslanje, a biskupska konferencija uključila ga je u nekoliko povjerenstva. Kao dobar poznavatelja suvremenog ateizma vodio je dijalog s poznatim marksistom prof. dr. Brankom Bošnjakom na tribini „5 poslije 8“ u Studenskom centru u Zagrebu 1967. godine

Dijalog dvojice profesora tiskan je u knjižici Marksist i kršćanin. Katolički bogoslovni fakultet mu je 1970. podijelio počasni doktorat, a iste godine imenovan je zagrebačkim pomoćnim biskupom. Bio je generalni vikar, delegat za tisak, delegat za redovnice, predsjednik Odbora za središnji „Caritas“, tajnik Odbora za međunarodni Marijanski i mariološki kongres 1971. godine

Papa ga je imenovao članom rimske komisije za dijalog s nevjernicima. Podupirao je nove duhovne pokrete Kursiljo i pokret fokolarina u zagrebačkoj nadbiskupiji. Od mladosti je pisao pjesme i sastavke. Bio je suradnik mnogih vjerskih časopisa. Pratio je film, književnost, glazbu. Kao erudit ostavio je crkvenoj javnosti pet opsežnih knjiga, te velik broj vjerskih i rodoljubnih pjesama, od kojih su neke uglazbljene i pjevaju se. Pokopan je na Mirogoju u zajedničku grobnicu isusovaca. Nakon smrti nije ostao zaboravljen, pa su o Škvorcu objavljena dva zbornika, a podignuta je i spomen ploča ispred kapelice u Ruševcu.

“Križevci” (pod zaštitom bl. Marka Krizina)

Izdaleka već se vidi
Znamen koji oduvijek te krasi,

S kad k tebi bliže malo idem,
Neki tajni govore mi glasi:

Evo jedan od tih drevnih
Starih naših i svetih gradova,

Gdje nam živi povijest sveta, stara
I moje se srce obradova!

Pomislih tad tu je bila kuća
Blaženoga Marka nam Krizina,

Koji i sad sipa divne ruže
Na grad rodni iz rajskih visina.

Budi, Marko, čuvar grada svoga,
Vijek ga brani od kuge, glada, rata,

Oj, čuvaj nam zauvijeke, Marko,
Stari, drevni – svet grad Hrvata!

Mijo Škvorc – Travnik, 10. XI. 1934.