Matej Bunta: Španjolska gripa u Hrvatskoj i Križevcima

21. ožujka 2020. Autor: prigorski.hr Vremeplov Matej Bunta: Španjolska gripa u Hrvatskoj i Križevcima


Epidemija španjolske gripe smatra se najtežom i najopasnijom pandemijom modernog vremena koja je zahvatila čitavi svijet, a započela je u proljeće 1918. godine. Bila je to najveća prirodna katastrofa 20. stoljeća. Službene procjene smrtnosti koje je prouzročila ta smrtonosna epidemija u porastu su, jer istraživači i dalje pronalaze podatke u zemljama u razvoju i udaljenim mjestima koja su sve dostupnija za istraživanje.

Podatke kojima raspolažemo sa početka 20. stoljeća navode da je španjolska gripa prouzročila smrt oko 22 milijuna ljudi, a novije studije taj broj procjenjuju na 50, pa čak i do 100 milijuna. Pretpostavlja se da je jedna trećina tadašnje svjetske populacije ili oko 500 milijuna ljudi bilo zaraženo i imalo vidljive znakove bolesti. Dosadašnja istraživanja govore da je završetak epidemije razdoblje rane 1920. godine.

Iako najpoznatija svjetska epidemija kolokvijalno nosi naziv “Španjolska gripa” ona nije nastala u Španjolskoj već u Americi, a ime je dobila po tome jer se o njoj najprije počelo pisati u Madridu, te kasnije u ostatku države. Epidemija (pod tipa H1N1) u nekoliko valova brzo se proširila svijetom i zahvatila sve kontinente. Osim u SAD-a munjevito se proširila i na ratom zahvaćenu Europu. U predvečerje Prvog svjetskog rata europske države i njihovi gradovi postale su pogodno mjesto širenja bolesti. Ratna stradanja, manjak resursa, loša higijena, neznanje i slaba komunikacija samo su neki od razloga zašto je „Španjolka“ bila toliko uspješna. Isprva su javnost i mediji, u prvim valovima, minorizirali bolest i smatrali je „blagom“, ali nakon što se proširila i počela uzimati živote već je bilo kasno za preventivne mjere. Epidemija se razbuktala Francuskom, Njemačkom, Španjolskom i Austro-Ugarskom, te se nastavila širiti.

Na teritoriju Hrvatske „Španjolka“ se pojavljuje u srpnju 1918, u Zagrebu. Prvotni val nije ostavio veći trag na stanovništvu naše zemlje, ali se epidemija ubrzano počela širiti i po ostalim gradovima i mjestima. Tako mrtve osim Zagreba broje, Osijek, S. Brod, Križevci, Vukovar, Zemun, Ilok, Varaždin, Samobor, Split sa ostatkom Dalmacije i drugi. Koliko je situacija bila ozbiljna govori nam u svome tekstu Goran Hutinec:“U Zagrebu je 1918. godine tjedno umiralo 60 stanovnika u prosjeku. U najtežem razdoblju epidemije taj je broj porastao na više od 200 osoba, s vrhuncem u drugom tjednu prosinca kad se broj umrlih u Zagrebu penje na 264.“

Kao i u svim susjednim, ratom zahvaćenim zemljama, tako je i kod nas vojska bila najveći prijenosnik bolesti, a već ranije spomenuti razlozi bili su katalizator daljnjih oboljenja.  Naravno da uz čitav svijet i Europu niti Križevci nisu ostali pošteđeni od ruke smrtonosne epidemije. U svojoj doktorskoj dizertaciji Tomislav Bogdanović donosi podatke i kalkulacije o broju umrlih Križevčana od Španjolske gripe.

Pa tako je prema podacima vidljivo da se broj umrlih utrostručio za vrijeme najpogubnije vala bolesti, pod kraj 1918. godine. Španjolska gripa uzela je u Križevcima oko 70-ak života, što je na ondašnji broj stanovnika (oko 4500-4600) između 1,5 – 2,0 %. Možemo zaključiti da su Križevci kao manji gradić i urbano-ruralna sredina, relativno dobro prošli sa čitavom tom pošasti.

Epidemija Španjolske gripe veoma je snažno uzdrmala hrvatsko društvo. Međutim, nije toliko ostala zabilježena u hrvatskoj povijesti, jer se paralelno sa njom odvijaju turbulentna politička zbivanja. Raspad Austro-Ugarske monarhije i naš izlazak iz iste, te ulazak u državu SHS i kasnije ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom. Tako epidemija ostaje u sjeni političkih zbivanja i rijetko se spominje. Čak i u školskim udžbenicima sramežljivo joj se daje mali odlomak, a katkad samo jedna rečenica.

Mjere zaštite od epidemije bile su kratkoročne, zdravstveni sustav u povojima, a higijenske prilike egzistencijalno ugroženog stanovništva jako loše. Epidemija nije suzbijena ljudskom djelatnošću, već se povukla prirodnim putem, jednako nenadano kao što je i izbila. Sumiranjem brojeva dolazimo do podatka da je u periodu 1918. i 1919. godine Španjolskom gripom bilo zaraženo gotovo 90% hrvatskog stanovništva, a umrlo ih je 15 000- 20 000. Međutim mnogi znanstvenici smatraju da je ta brojka od 20 000 samo donja granica, pa ih je možda bilo i mnogo više.

Kao i nebrojeno puta do sada kotač povijesti ponovno se okreće i sto godina kasnije Svijet, Europa i Hrvatska ponovno se susreću sa epidemijom koja sije smrt i strah. Korona virus (COVID-19) razlog je zatvaranja škola, institucija, prometa, granica, radnih mjesta, te mnogih drugih restrikcija kao što su npr. karantene. Naravno ovog puta smo pametniji, obrazovaniji, nismo u Svjetskom ratu, imamo bolju higijenu i bolju komunikaciju. Mjere od strane Vlade su poduzete i sve je na nama pojedincima.

Ne treba širiti paniku, ali treba biti oprezan, pridržavati se propisa i pravila i stvari će se postupno normalizirati. Iako Španjolska gripa i Korona virus nisu iste epidemije možemo povući paralelu između te dvije situacije, prije 100 godina i danas, i zaključiti. U dobroj smo poziciji!

Literatura

Bogdanović Tomislav, Križevci u Prvom svjetskom ratu, Zagreb 2018.

Cvetnić Željko, Savić Vladimir, Prije 100 godina španjolska gripa „majka“ svih pandemija poharala je svijet, Veterinarska Stanica 49 (5), 333-341, 2018.

Hutinec Goran, Odjeci epidemije „Španjolske gripe“1918. godine u hrvatskoj javnosti , Zagreb 2006.

Hrvatska Enciklopedija

Facebook Comments