Kada je Marijan Vrbančić iz križevačkog Žibrinovca shvatio da sa svojih 50-ak godina više nije u cvijetu mladosti, napokon je odlučio potražiti životnu družicu. Majka Štefica također mu je već počela prigovarati da je „vreme da si najde curu, jer bu ostal stari dečko“. Sa svojim Prigorkama baš i nije imao previše sreće, pa je odlučio ženu potražiti izvan Hrvatske.
– Preko društvene mreže upoznao sam ženu koja je kao za mene stvorena. Cijelo vrijeme smo se dopisivali i zaključili da smo doista suđeni jedno drugom. No, dijelila nas je udaljenost od 10.000 kilometara, jer lijepa Grace živi u Manili na Filipinima – kazao je Marijan za glaspodravine.hr
Kako ljubav ne poznaje granice, naš je Marijan kupio avionsku kartu i doletio u Manilu.
– Neopisiv je bio osjećaj kada se Grace pojavila i kada smo se upoznali. Već sljedećeg dana bilo je vjenčanje, a ja sam u mislima već vidio kako zajedno živimo u Žibrinovcu, a moja majka je uči spremati prigorske specijalitete – objasnio je Marijan.
Mladenka mu se svakim danom sve više sviđala, a naročito kod nje cijeni što jako drži do braka i obitelji. Poslije vjenčanja Marijan se vratio u svoje selo, a nakon što sredi dokumente, u Žibrinovec je ubrzo trebala doći i snaha Filipinka. No, kasnije se ispostavilo da i nije sve tako bajno kako se u prvi mah činilo. Upoznavanje je bilo preko jedne agencije koju vodi Joško Jakus. Sve je trebalo biti sređeno vrlo brzo, no kako su dani prolazili, vlasnik agencije se nije javljao. Grace i Marijana i dalje je razdvajalo na tisuće kilometara, a nestrpljivost i neizvjesnost bivale su sve veće.
– Ne samo da nam je naplatio mnogo više eura od dogovorenog iznosa nego je u vjenčanim dokumentima naveo i krivu adresu djevojke – navodi i dodaje kako zbog navedene adrese hotela gdje su se vjenčali vjenčani listovi vjerojatno i ne vrijede.
Također, smatra da je prevaren za više stotina eura jer je od filipinskog suda dobio uvjerenje da su sudski troškovi višestruko manji.
Odgovor smo potražili od vlasnika agencije Joška Jakusa koji je rekao kako svaka djevojka koja se namjerava udati i otići živjeti izvan Filipina, mora po filipinskom zakonu proći barem jednodnevni tečaj u kojem odgovara na pitanja o zemlji u koju odlazi.
– Žene za koje me pitate, nisu položile spomenuti test pa ga moraju ponoviti, a to može potrajati. Što se tiče većih troškova od dogovorenog, većina novca utrošena je na „ubrzanje“ izdavanja potrebnih dokumenata, jer dok se za neke čeka i 40-ak dana, mi smo ih dobili za 14 – objasnio je Jakus i priznao pogrešno napisane adrese na vjenčanim dokumentima uz napomenu da će se to ispraviti.
Piše: Mirko Lukavski/glaspodravine.hr
prigorski.hr