Završio gimnaziju u Križevcima 1954, diplomirao 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Potom radio u urbanističkom uredu općine u Križevcima (1963. osvojio nagradu na natječaju za urbanističko rješenje središta Križevaca) te od 1966. do umirovljenja na poč. 1990-ih bio voditelj predstavništva tvrtke Ingra-Industromontaža u Antwerpenu.
Slikao vedute u duhu postimpresionizma (Antwerpen, proljeće, 1968) i ekspresionizma (Zagreb studentskih dana, 1970; Luxembourg, preko mosta, 1973; Paris, Champs Élysées, 1975) dematerijalizirajući fasade, ulice i trgove, katkad do granica prepoznatljivosti (Venecija, Sveti Marko, 1975). Dok u uljima poglavito prikazuje dinamiku suvremenoga urbanoga života (Crveni semafor, 1975), u akvarelima i litografijama zaokupljen je povijesnim gradskim motivima (Dubrovnik, 1981; London, 1982; Pogled na Stari grad, 1998), ekspresivnima u detalju, a suzdržanima u cjelini.
U ulju izrađivao i pejzaže s motivima belgijskih poldera i marina (Siva nostalgija 2, 1979; Siva nostalgija, Krabbendijk, 1986; Siva nostalgija, Zeland, 1992), okupanih hladnom sjevernom svjetlošću, te jadranskih uvala ekspresionističkoga kolorita i nemirnih poteza (Večer silazi, 1981; Periška od zlata i Višebojni odsjaji, 1998, iz ciklusa Dva mora). Radio i ženske aktove naglašena erotizma u akvarelu i ulju (Žena bez glave 3, 1974; Pariški diptih, 1975; 1976. ciklus La femme urbaine).
Samostalno izlagao u Križevcima (1959, 1979. retrospektiva, 1996), Antwerpenu (1968, 1974, 1977, 1979, 1987. sa S. Sikiricom), Bruxellesu (1973, 2002. s V. Richterom i O. Reisingerom), Zagrebu (1973, 1985, 1996, 1998), Luxembourgu (1974), Stabroeku (1975), Parizu (1975–76, 1978, 1980–81, 1984, 1989), Oostendeu (1977), Beogradu (1978, 1987), Londonu (1982), Varaždinu (1987), Dubrovniku (1998), Požegi i Osijeku (2001). Izdao grafičke mape Femme urbain (Ženeva—Antwerpen—Pariz 1978, predgovor M. van Jole i G. Pillement) i Nostalgies bleues et grises (Antwerpen 1997).
Bojana Franić – Hrvatski biografski leksikon